Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,02.10.2008.

Slovo o meni





Uvukla sam se u stihove neizbrojane,
Bez metrike i bez fino sročene rime.
Nisam tamo neki pjesnik od imena
Što opisuje more i zemlju, ljeta i zime.
Vidljive tragove ostavljam u letu,
Mirise širim eterom, nek zvone.
Razvlačeći i ono što je odavno razvučeno,
Samo čuvam uspomene, da se ne odrone.

Moje su oči periskop neizbaždarene duše,
Sondama nosa upijam mirise tišine.
Ne prekidajući putanju želje u naletu,
Sakupljam spektar duginih boja iz visine,
Zaogrnuta pjesmama krotim godine,
Isčekujem bljesak misli što hoće da sine,
Zaklinjujući ti se na vječnost iskrenosti,
Melodijom riječi skladam trajanje istine.

Prevedi me preko vode, a ne daj mi da pijem,
Žeđ ćeš osjetiti kad slanu kap usnama obrišeš,
Ja umijem trajati od kišnice suza u sebi,
A ti si mislio kako ćeš me moći, tek tako
Jednim pomakom ruke da izbrišeš.

Uvukla sam se u stihove nepresušne,
I trajem u krvotoku ispisane tinte,
Led lomim, vatru pogledom stvaram,
Uvezana u pergamentne svitke,
Koje samo čistim dušama otvaram.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 14:05 - "Mirisni trag" (2) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.