Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,23.04.2008.

Kongestija strasti





U raskoši jutra rascvjetalog
Razlijevaju se užarene misli.
Nije noć ugasila fenjere želje
Jer se strast u galopu obrušavala
Na treću dimenziju sveobuhvatnosti.
Mi smo negirali sve zakone fizike
U eksploziji raspojasane pohote.
I goli i gladni, gospodski smo se gostili
Punom trpezom obezglavljenih damara.

Još iskra postoji među sagorenim drhtajima,
Kamen mudrosti razbijen na komadiće
Iz kojih iskaču izbrušena htijenja.
Sa uznojenih zidova cijedi se
Ista želja upregnuta u naša tijela.
I opet se pohota galopom vraća,
Tutnjavom pomame među butinama

I nestade mira od iskona,
Izgubi se prkos rastegnut
Između kolosalnih golih ramena.
Samo novi početak, na izdisaju
Još jednog učinjenog grijeha.

Kad nas više ne bude, tko zna,
Možda vjetar s poljane sjećanja
Donese miris pokošenog sijena,
U kojem smo gušili povampirene strasti,
Lišene svih ovozemaljskih nedužnosti.

Možda, ako u to možda stane
Zapis svih naših neobuzdanosti,
Zavještan za neka nova pokoljenja.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 11:06 - "Mirisni trag" (1) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.