Marketing
Kongestija strasti
U raskoši jutra rascvjetalog
Razlijevaju se užarene misli.
Nije noć ugasila fenjere želje
Jer se strast u galopu obrušavala
Na treću dimenziju sveobuhvatnosti.
Mi smo negirali sve zakone fizike
U eksploziji raspojasane pohote.
I goli i gladni, gospodski smo se gostili
Punom trpezom obezglavljenih damara.
Još iskra postoji među sagorenim drhtajima,
Kamen mudrosti razbijen na komadiće
Iz kojih iskaču izbrušena htijenja.
Sa uznojenih zidova cijedi se
Ista želja upregnuta u naša tijela.
I opet se pohota galopom vraća,
Tutnjavom pomame među butinama
I nestade mira od iskona,
Izgubi se prkos rastegnut
Između kolosalnih golih ramena.
Samo novi početak, na izdisaju
Još jednog učinjenog grijeha.
Kad nas više ne bude, tko zna,
Možda vjetar s poljane sjećanja
Donese miris pokošenog sijena,
U kojem smo gušili povampirene strasti,
Lišene svih ovozemaljskih nedužnosti.
Možda, ako u to možda stane
Zapis svih naših neobuzdanosti,
Zavještan za neka nova pokoljenja.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 23.04.2008. u 11:06 sati.