Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,07.03.2008.

A možda ipak...




Pogled nagnut prema zaboravu,
Lažan sjaj uhvaćen u zjenicama.
Ruka zaustavljena na pola puta
Između večeri i večeri, a nigdje dana,
Samo pomračenje u fokusu trajanja.

Divljaju damari, nekontrolirano.
Kao u bestežinskom prostoru,
Okreću se misli u vrtlogu želja,
I poniru u beznađe olovnih trenutaka.

U meni nemir razapet među stanicama,
Kao paukovom mrežom obloženi zidovi.
Zadah truleži oivičen nesređenošću
I uglavljen u beskonačnost trpljenja.

Noć sa odbačenim zvjezdanim ogrtačem,
Sunce zaključano i okovano kletvom,
I nadolazeći uragan rastresenosti,
Koji nastoji preostalim razumom ovladati.

Porušene granice između smjeti i moći
Treptaj oka okrenutog prema istoku
Možda sluti neko novo postojanje,
U kojem NAS zajedno, više neće biti.

Uskipjela neizvjesnost nastanila se u duši,
Pa čeka svoje iskristalizirano određenje.
Nazirem uskrsnuće Sunca u plutajućoj želji,
Što navješćuje danu ponovno porođenje.


stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (9) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.