Marketing
A možda ipak...
Pogled nagnut prema zaboravu,
Lažan sjaj uhvaćen u zjenicama.
Ruka zaustavljena na pola puta
Između večeri i večeri, a nigdje dana,
Samo pomračenje u fokusu trajanja.
Divljaju damari, nekontrolirano.
Kao u bestežinskom prostoru,
Okreću se misli u vrtlogu želja,
I poniru u beznađe olovnih trenutaka.
U meni nemir razapet među stanicama,
Kao paukovom mrežom obloženi zidovi.
Zadah truleži oivičen nesređenošću
I uglavljen u beskonačnost trpljenja.
Noć sa odbačenim zvjezdanim ogrtačem,
Sunce zaključano i okovano kletvom,
I nadolazeći uragan rastresenosti,
Koji nastoji preostalim razumom ovladati.
Porušene granice između smjeti i moći
Treptaj oka okrenutog prema istoku
Možda sluti neko novo postojanje,
U kojem NAS zajedno, više neće biti.
Uskipjela neizvjesnost nastanila se u duši,
Pa čeka svoje iskristalizirano određenje.
Nazirem uskrsnuće Sunca u plutajućoj želji,
Što navješćuje danu ponovno porođenje.
stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje
Post je objavljen 07.03.2008. u 05:05 sati.