Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,06.02.2008.

Dahom ljubavi nošena




Pjesmom opjevana ljubav,
Osjećaji istkani između redova,
Zabilježeni osmijesi razuzdani
Na notnom papiru snova.
Ako me poželiš pored sebe,
Raširit ću se kao lepeza,
Kao fluid se prostorom razvući
I u širinu tvoje duše spremno se zavući.

Istine se rađaju ogoljene
U obrisima naših pogleda.
Jasnoćom zvonko odjekuju
Zvuci probuđenih emocija.
Osluškuj glas treperavog srca,
Noćas će damar krik postati,
Narušavajući tišinu trajanja.
Savršen sklad davanja i primanja
U zvjezdanim sudaranjima,
Na cvjetnoj posteljini sreće,
Obrubljenoj duginim bojama.

Dodirni me, čeznutljivo,
Onako kako ti to znaš,
Vrhovima prstiju prođi
Dužinom kralježnice,
I zaustavi se negdje
Na uviru želja u strast.
A onda me usnama
Cjelivaj svugdje po tijelu,
Onako dušo, mazno,
Lagano i drhtavo,
Upij me u sebe cijelu.

Neka se lampioni sreće
U užarenim očima ne ugase,
I zlatni okvir vremena
Neka urami ovaj trenutak,
Gdje je riječ nemjerljiva,
A pokret nazaustavljiv.
Neka to bude samo naš
Ljubavlju obilježeni kutak.

Nad ponorom beznađa
Razgranato stablo prkosa,
Prvim je listovima ozelenjelo,
A ja već osjećam miris
Zrelih dana zajedništva,
Kako se širi i zamamno osvaja,
Ljepotom konačnog sjedinjenja.

stihovi i grafika by Dahlia - Miris dunje

Free Image Hosting at www.ImageShack.us


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.