Pjesmom opjevana ljubav,
Osjećaji istkani između redova,
Zabilježeni osmijesi razuzdani
Na notnom papiru snova.
Ako me poželiš pored sebe,
Raširit ću se kao lepeza,
Kao fluid se prostorom razvući
I u širinu tvoje duše spremno se zavući.
Istine se rađaju ogoljene
U obrisima naših pogleda.
Jasnoćom zvonko odjekuju
Zvuci probuđenih emocija.
Osluškuj glas treperavog srca,
Noćas će damar krik postati,
Narušavajući tišinu trajanja.
Savršen sklad davanja i primanja
U zvjezdanim sudaranjima,
Na cvjetnoj posteljini sreće,
Obrubljenoj duginim bojama.
Dodirni me, čeznutljivo,
Onako kako ti to znaš,
Vrhovima prstiju prođi
Dužinom kralježnice,
I zaustavi se negdje
Na uviru želja u strast.
A onda me usnama
Cjelivaj svugdje po tijelu,
Onako dušo, mazno,
Lagano i drhtavo,
Upij me u sebe cijelu.
Neka se lampioni sreće
U užarenim očima ne ugase,
I zlatni okvir vremena
Neka urami ovaj trenutak,
Gdje je riječ nemjerljiva,
A pokret nazaustavljiv.
Neka to bude samo naš
Ljubavlju obilježeni kutak.
Nad ponorom beznađa
Razgranato stablo prkosa,
Prvim je listovima ozelenjelo,
A ja već osjećam miris
Zrelih dana zajedništva,
Kako se širi i zamamno osvaja,
Ljepotom konačnog sjedinjenja.