Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,04.02.2008.

Mogu ja to




Na koljena sam pala
Okružena zidovima sobe.
Žedno upijam u sebe
Odjeke raspamećenih noći.
Kao na traci, sve radosti
U svoju dušu spremam,
A koliko je prostora u duši,
Toliko lijepih trenutaka i nemam.

Tko zna, možda se nebesa smiluju,
Možda će onaj netko drag i željen
Ipak uspjeti na vrijeme doći.
Jer što je uopće vrijeme, zapleteno
U paučini čeznutljivih snova?!
Ćutim ustalasale titraje
Što struje širinom čekanja.
Utonula u molitve pokajanja,
Kao da prizivam davna sjećanja.
U raskoraku, između dva uzdaha,
Vrisnula je misao vrela i izdajnička.
U ljubavnoj koroti, napuštenu i sjetnu,
Nova me je iskra požudom zapalila.

Na koljenima, u molitvi nijemoj,
Zidovima sam se zavjetovala.
Sve ono što ova duša
Želi zauvijek zaboraviti,
Ova četiri prijateljska zida
U sebe su jedva pohranila.

I hrabro kročim naprijed,
Sa osmijehom na licu,
Cestom, koja me toliko puta
Ukopavala na mjestu, ili unazadila.
Ali ja idem, odlučna i ustrajna
Jer me nije odustajanjem ogradila.
- 05:05 - "Mirisni trag" (11) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.