Marketing
Mogu ja to
Na koljena sam pala
Okružena zidovima sobe.
Žedno upijam u sebe
Odjeke raspamećenih noći.
Kao na traci, sve radosti
U svoju dušu spremam,
A koliko je prostora u duši,
Toliko lijepih trenutaka i nemam.
Tko zna, možda se nebesa smiluju,
Možda će onaj netko drag i željen
Ipak uspjeti na vrijeme doći.
Jer što je uopće vrijeme, zapleteno
U paučini čeznutljivih snova?!
Ćutim ustalasale titraje
Što struje širinom čekanja.
Utonula u molitve pokajanja,
Kao da prizivam davna sjećanja.
U raskoraku, između dva uzdaha,
Vrisnula je misao vrela i izdajnička.
U ljubavnoj koroti, napuštenu i sjetnu,
Nova me je iskra požudom zapalila.
Na koljenima, u molitvi nijemoj,
Zidovima sam se zavjetovala.
Sve ono što ova duša
Želi zauvijek zaboraviti,
Ova četiri prijateljska zida
U sebe su jedva pohranila.
I hrabro kročim naprijed,
Sa osmijehom na licu,
Cestom, koja me toliko puta
Ukopavala na mjestu, ili unazadila.
Ali ja idem, odlučna i ustrajna
Jer me nije odustajanjem ogradila.
Post je objavljen 04.02.2008. u 05:05 sati.