Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
Sanjam, zanesena,
U bojama tvojih očiju.
Sve ima formu
Samo tvoje ljubavi.
Koraci u dvoje
Po zvjezdanim stazama,
I splet nježnosti
U obrisima naših tijela.
Mojim životom hodaju
Tvoje misli i želje,
Prošlost je začahurena
I potisnuta zauvijek,
U crno bijelom svijetu.
Budućnost isčekujem
U ustreptalosti dodira,
Što vode duginim bojama,
A sadašnjost živim
U bojama tvojih očiju.
Znaš li kako mirišu noći
Pune ogromne želje za tobom,
Kako se sudaraju djelići snova
Kako bi onaj pravi došao,
Na svoje izgubljeno mjesto?
Znaš li koliko straha ima u meni,
Kad u očajanju krik ispustim
Jer te nema, jer se ne čuješ,
Jer je još jedan trenutak nesigurnosti
Nadjačao svu snagu što je nosim u sebi?
Vjerujem da znaš, ali ipak ću ti reći:
U mojim grudima krvare čekanja,
I plaču neke nove slutnje
Raspršene vjetrom bojažljivosti...
Bojim se dušo, tako se bojim,
I to priznajem i sebi i tebi.
Dan probuđen uzdasima
I lepršavim koracima požude.
Naručje prepuno zrelih
I ubranih plodova užitaka.
Na jastucima tek probuđene želje,
Tijela su se u dugine boje razvukla.
Sve miriše na raspuklu jedrost,
Dok se sladimo prvim kapljama
Nadolazećeg božanskog nektara.
Danas, uz tebe vječnog,
Volim i ovu našu sočnu,
Plodonosnu, mirišljavu jesen.
Jednoj dragoj osobi, dragom prijatelju, jučer je umro otac.
Ovo je jedini način da mu, u ovom trenutku, izrazim iskrenu sućut
u tuzi i boli zbog velikog gubitka.
Dragi prijatelju, iskreno suosjećam s tobom u tuzi i boli zbog gubitka
dragog ti oca.
Neke se stvari jednostavno dogode, neovisno o našoj volji.
Dogode se kad to najmanje očekujemo, ali ako i znamo da moraju doći,
tješimo se da će još malo sačekati. Od smrti se ne može pobjeći. Sa istinom
se moramo suočiti i moramo se znati nositi sa spoznajom da je došao kraj
nekome do koga nam je jako, jako stalo.
Kad odlazi roditelj, tuga je ogromna, odlazi netko čiji smo izdanak,
čija nas je ruka izvela na put, dala nam osnovne smjernice i uvijek
bila tu, da nas nadgleda i da joj se obratimo, u svakom trenutku.
I onda, nema više pored nas te drage osobe, ali, negdje gore, sa
neba, i dalje nas prati, i dalje nam daje svoju podršku.
Voljeni nikada ne umiru, oni žive dok god i mi živimo, u našim srcima
i djelima koja su ostala iza njih. Nama je živjeti dalje, jer se živjeti mora,
a njima neka je laka zemlja i počivali u miru Božjem.
Drhtim u ritmu tvojih dodira,
Omamljena poljupcima snova.
Nerazvrstanim mislima
Razbacujem sve nelagode,
Zatrpavam sve sumnje.
Razmičem koprenu sa
Mog jedinog aduta - nade,
Što sve posustalosti
Uništava u samom začetku.
Predajem ti se bespoštedno.
Uzdrhtalim grudima rastem,
Zajedno sa srcem svojim.
U noćima blagoslovljenim
Kristalno jasnom mjesečinom,
Na rukama ti, bezbrižna, spavam,
A zorama pijem rosu tvoje ljubavi,
Što zacjeljuje sve moje strahove.
Ogrnuta sjajem strasnog postojanja
I sama postajem strast što tebi pripada.
Znaš li, najdraže moje,
Kako se šutnjom može pričati,
Kako se dodiri talasaju, ondje,
Gdje bi možda laži riječima klizile?
Šutnja je šutnja, ona ne boli,
Govori iskreno i istinito, ona ne laže,
Šutnjom i pogledom najviše se kaže.
Znaš, jedino moje, šutnjom se misao
U tisuću zvjezdica ljubavi pretvori.
Njome se pokazuju osjećaji
Onda, kad se najviše voli.
U trajanju i važnosti
Istinskoj i božanskoj,
U dodiru dvaju ushita
I nepodjeljenosti osjećaja,
Uljuljkujem se sva blažena.
Nevezanim i opuštenim rukama
Uvukla sam ti se u naručje.
I želja i radost, i ljubav i strast,
Obilaze me u drhtaju i uzdisaju.
Na grudima zvijezde repatice
Okačena je čekala nada,
Da u padu, svoju sudbinu ostvari.
Naučila sam novu istinu:
Nisu svi padovi neuspjesi.
Iz nekih se javljaju veličanstveni uzleti,
Baš kao što u tvom naručju,
Sve nemoguće postaje moguće.
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.