Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,10.09.2007.

Ona samo dođe, bez poziva...





Jednoj dragoj osobi, dragom prijatelju, jučer je umro otac.
Ovo je jedini način da mu, u ovom trenutku, izrazim iskrenu sućut
u tuzi i boli zbog velikog gubitka.



Dragi prijatelju, iskreno suosjećam s tobom u tuzi i boli zbog gubitka
dragog ti oca.

Neke se stvari jednostavno dogode, neovisno o našoj volji.
Dogode se kad to najmanje očekujemo, ali ako i znamo da moraju doći,
tješimo se da će još malo sačekati. Od smrti se ne može pobjeći. Sa istinom
se moramo suočiti i moramo se znati nositi sa spoznajom da je došao kraj
nekome do koga nam je jako, jako stalo.

Kad odlazi roditelj, tuga je ogromna, odlazi netko čiji smo izdanak,
čija nas je ruka izvela na put, dala nam osnovne smjernice i uvijek
bila tu, da nas nadgleda i da joj se obratimo, u svakom trenutku.
I onda, nema više pored nas te drage osobe, ali, negdje gore, sa
neba, i dalje nas prati, i dalje nam daje svoju podršku.

Voljeni nikada ne umiru, oni žive dok god i mi živimo, u našim srcima
i djelima koja su ostala iza njih. Nama je živjeti dalje, jer se živjeti mora,
a njima neka je laka zemlja i počivali u miru Božjem.




designed by Dahlia - Miris dunje
- 05:05 - "Mirisni trag" (2) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.