Znaš li kako mirišu noći
Pune ogromne želje za tobom,
Kako se sudaraju djelići snova
Kako bi onaj pravi došao,
Na svoje izgubljeno mjesto?
Znaš li koliko straha ima u meni,
Kad u očajanju krik ispustim
Jer te nema, jer se ne čuješ,
Jer je još jedan trenutak nesigurnosti
Nadjačao svu snagu što je nosim u sebi?
Vjerujem da znaš, ali ipak ću ti reći:
U mojim grudima krvare čekanja,
I plaču neke nove slutnje
Raspršene vjetrom bojažljivosti...
Bojim se dušo, tako se bojim,
I to priznajem i sebi i tebi.