Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,30.06.2007.

Između sunca i mjeseca




Povedi me šetnjom kroz snove,
Kroz sve nedostižnosti življenja,
Svugdje gdje znaš da nisam bila.
Neće biti teško, ne možeš pogriješiti,
Jer svaki korak van četiri zida
Za mene će biti korak van sivila.

Povedi me do prve klupe i zagrli,
I promatrajmo rijeku što struji,
Nezaustavljivu rijeku ljudi i automobila.
Stabla u parku bit će mi šuma,
A kameni labud plivat će ulicom.
Samo će nebo biti ono isto,
Gledano kroz iskrivljeno staklo.

Ako budem brojala ploče ivičnjaka,
Neće biti iz dosade, nego će mi reći,
Koliko sam bila tužna i zarobljena,
A toliko blizu slobodi, tebi i sreći.

Ako budem posrtala, pridrži me,
Moje noge su teške od nehodanja,
Moje oči su slijepe od negledanja.
Samo je moje srce živo u grudima,
I željno čeka, uzdrhtalo,
Da gleda tvojim očima,
Da diše tvojim plućima,
Da kuca tvojim bilom.

Ako zanijemim, pusti suzama da pričaju,
I onda ih svojim usnama briši sa obraza.
Neće to biti suze bola, teške i tužne,
Bit će to suze radosnice, upućene tebi,
Koji si me ponovo naučio hodati životom.


Image Hosted by ImageShack.us
- 05:05 - "Mirisni trag" (26) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.