Marketing
Između sunca i mjeseca
Povedi me šetnjom kroz snove,
Kroz sve nedostižnosti življenja,
Svugdje gdje znaš da nisam bila.
Neće biti teško, ne možeš pogriješiti,
Jer svaki korak van četiri zida
Za mene će biti korak van sivila.
Povedi me do prve klupe i zagrli,
I promatrajmo rijeku što struji,
Nezaustavljivu rijeku ljudi i automobila.
Stabla u parku bit će mi šuma,
A kameni labud plivat će ulicom.
Samo će nebo biti ono isto,
Gledano kroz iskrivljeno staklo.
Ako budem brojala ploče ivičnjaka,
Neće biti iz dosade, nego će mi reći,
Koliko sam bila tužna i zarobljena,
A toliko blizu slobodi, tebi i sreći.
Ako budem posrtala, pridrži me,
Moje noge su teške od nehodanja,
Moje oči su slijepe od negledanja.
Samo je moje srce živo u grudima,
I željno čeka, uzdrhtalo,
Da gleda tvojim očima,
Da diše tvojim plućima,
Da kuca tvojim bilom.
Ako zanijemim, pusti suzama da pričaju,
I onda ih svojim usnama briši sa obraza.
Neće to biti suze bola, teške i tužne,
Bit će to suze radosnice, upućene tebi,
Koji si me ponovo naučio hodati životom.
Post je objavljen 30.06.2007. u 05:05 sati.