Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
nedjelja,08.04.2007.
Uskrs
"Uskrs je najveći blagdan kršćanstva.
To je spomendan uskrsnuća Isusova, to jest činjenice
da je Krist ponovno živ. On je raskinuo okove smrti i
slavno ustao iz groba, u novoj je i vječnoj egzistenciji.
K tome on je u slavi Boga Oca. Slavljenje Uskrsa uključuje
ispovijed vjere Isusovih učenika u uskrsnuće mrtvih
i život budućega vijeka, tj. u vlastito uskrsnuće.
Blagdan Uskrsa ima svoju pripravu, jer slavljenju
otajstva Uskrsa predstoji i spomen Isusove muke
i smrti. Sveukupno vrijeme priprave naziva se korizma,
a vrijeme neposredno prije Uskrsa Veliki tjedan ili
Tjedan Isusove muke. On počinje Cvjetnicom,
zatim su osobito važni dani Veliki četvrtak,
Veliki petak i Velika subota u kojoj tzv. Vazmenim
bdjenjem već počinje neposredno slavljenje
samoga Uskrsa.
Sonet raspetom Kristu
To da te ljubim Bože po sve dane,
ne nuka mene slava, drugog svijeta,
niti me nuka strah od pakla svijeta,
da grijehe napuštam i mane.
Ti me na ljubav nukaš jer me gane
kada te vidim na križu raspeta,
nuka me muka tvoja i smrt sveta,
i nukaju me tvoje ljute rane.
Tvoja mi ljubav takvu snagu stvara,
da bih te ljubio i da neba nije,
plašio te se bez paklenog jara.
Za ljubav svoju ja ne tražim dara,
pa i da nije nade što me grije
ljubio bih te sa jednako žara
Ti me na ljubav nukaš jer me gane
kada te vidim na križu raspeta,
nuka me muka tvoja i smrt sveta,
i nukaju me tvoje ljute rane.
Tvoja mi ljubav takvu snagu stvara,
da bih te ljubio i da neba nije,
plašio te se bez paklenog jara.
Za ljubav svoju ja ne tražim dara,
pa i da nije nade što me grije
ljubio bih te sa jednako žara
GLAZBA: Luka Balvan
TEKST: Nepoznati autor
(Franjevački samostan
"Župa sv. Filipa i Jakova"
Vukovar)
Korizma
Korizma je vrijeme priprave za Uskrs. Naziv dolazi od latinske riječi
"quadragesima", tj. četrdeset, jer traje 40 dana, od Pepelnice ili Čiste
srijede pa do Uskrsa. Stoga se u nekim hrvatskim krajevima uz izraz
"korizma" uobičajio i naziv Četrdesetnica. Broj tih dana uskrsne priprave
uvjetovan je Isusovim četrdesetodnevnim postom u pustinji prije početka
njegova propovijedanja, naviještanja Evanđelja. Stoga je korizma vrijeme
posta i nemrsa, odricanja, pokorničkih djela i molitve. Ove vanjske izraze
korizme pratilo je osobito crkveno korizmeno događanje, koje potvrđuju
osobite korizmene pjesme s ozbiljnim napjevima i porukom koja izražava
Isusovu muku, ali i vjerničko suživljavanje s njegovom mukom i smrću.
Isti je sadržaj i pučkih korizmenih pobožnosti, u nekim krajevima
pokorničkih procesija, i pučko pjevanje dirljive pjesme Plač Gospin,
gdje je pažnja usredotočena na žalost i bol Isusove majke Marije
koja prati Isusa sve do križa na kojem je umro poslije razapinjanja.
Te događaje Isusove muke i smrti nekoć su naši stari slavili tzv.
pasionskim igrama. U naše je vrijeme opća korizmena pobožnost
Križni put kao izraz suživljavanja s Kristovom mukom i smrću.
Veliki četvrtak
U dane Svetog trodnevlja, tj. od četvrtka do subote, redovito se
nisu obavljali težački poslovi na polju. Sam Veliki četvrtak dan je
spomena na Isusovu Posljednju večeru, koju je prije muke
proslavio sa svojim učenicima, kad je učenicima ostavio trostruki dar:
prvi dar je euharistija, tj. misa i pričest, drugi je dar svećeništvo
u Crkvi, a treći je simbolička pouka o važnosti bratske ljubavi.
Na taj dan svećenici u mnogim crkvama neposredno podsjećaju
na Isusovo pranje nogu apostolima tako što i sami peru noge
dvanaestorici muškaraca, tzv. "apostola".
Kako kroz dane Svetog trodnevlja ne zvone crkvena zvona,
uvriježio se običaj da muška djeca idu naseljem pa drvenim
škegrtaljkama označuju vrijeme jutarnje, podnevne i večernje
molitve Anđeo gospodnji te vrijeme početka crkvenih slavlja.
Predkršćanskog je podrijetla običaj šibanja. Poznat je u Istri i
u Slavoniji, gdje se naziva "šibarine". Kršćanski sadržaj tom je
običaju dan u Dalmaciji gdje se na Veliki četvrtak, a negdje u
sve dane Svetog trodnevlja, udara šibama po crkvenim klupama
tako dugo dok se ne izlome, a čin se naziva "tući barabana" pa
naziv podsjeća na Barabu, sudionika Isusova procesa pred
rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom.
Veliki petak
Veliki petak je spomendan Isusove muke i smrti. Spomen u crkvi
sadrži tri dijela. Prvi je Služba riječi koja uključuje izvještaj o
Isusovoj muci evanđeliste Ivana, Isusovog "ljubljenog učenika",
a završava svečanom molitvom vjernika. Drugi dio je Klanjanje
križu s ljubljenjem križa i pjevanjem tužaljki.
Treći pak dio bogoslužja je sveta Pričest. Osobito je dojmljivo
klanjanje križu i ljubljenje križa. Sve do prije tri desetljeća valjalo
je kleknuti i pružiti se uz križ koji je bio položen na pod da ga se
poljubi, redovito na mjesto Isusovih rana. Raznositelji vijesti o
Isusovoj muci i smrti, tzv. "raspetnici", nosili su križ od kuće do
kuće i nudili ga na ljubljenje, napose onima koji zbog bolesti ili
visoke dobi nisu više mogli dolaziti u crkvu.
Vjerski sadržaj je duboko obilježio taj dan postom, molitvom
i osobitom ozbiljnošću koja se izražavala odlaženjem na
Isusov grob, podignut u crkvama. Taj "grob" bi redovito čuvali
"stražari", tj. mladići, članovi bratovština i crkvenih društava
pa i vatrogasci.
Velika subota
Velika subota dan je Isusova počinka u grobu. No, prije pola noći
slavi se Isusovo uskrsnuće, tzv. Vazmenim bdjenjem. U nas su se
još zadržali običaji da obredi priprave za Uskrs počinju ujutro na
Veliku subotu.
Sada se oni slave u kasno popodne ili na večer, a zovu se
Vazmeno bdjenje. Ono počinje blagoslovom vatre ispred crkve,
a zatim slijedi povorka i pozdrav uskrsnoj svijeći koja predstavlja
Krista, biblijska čitanja koja razotkrivaju svu povijest spasenja,
blagoslov krsne vode te misa za proslavu uskrsnuća. Sve te
sastavnice Vazmenog bdjenja nemaju odjeka u narodnim običajima,
ali se u njima prije svega očituje blagoslov ognja i proslava
događaja uskrsnuća.
Naime, hrvatski su se teolozi zauzeli za riječ vazmeno, jer je riječ
uskrs preuska, ne obuhvaća sve presudne događaje iz Isusova
otkupiteljskog djela: muku, smrt, uskrsnuće, uzašašće i slanje
Duha Svetoga. Riječ Vazam uključuje događaje od Velikog
četvrtka do Uskrsa u najužem smislu, a u širem uključuje sve
što Crkva slavi od početka korizme pa sve do Duhova:
korizma podsjeća na Isusov post kroz 40 dana u pustinji,
Veliki četvrtak spomen je na Posljednju večeru i na uhićenje
u Maslinskom vrtu, Veliki petak na osudu i smrt, a Velika subota
je dan mirovanja koje Vazmenim bdjenjem prelazi u veliki obrat,
u iznenađenje Isusova uskrsnuća; ono se od davnina slavilo
u uskrsnoj noći. Taj veliki obrat uskrsnuća slijedio je Isusovo
uzašašće i slanje Duha Svetoga, koje spominjemo 50 dana
poslije Uskrsa, na blagdan Duhova.
Narodni velikosubotnji običaj o obnovi kućne vatre u najužoj
je vezi s prvim crkvenim obredom na Veliku subotu, naime
blagoslovom vatre pred ulazim vratima u crkvu. Blagoslov
vatre podsjeća na gorući grm iz kojega je Bog govorio
izraelskom vođi Mojsiju i otkrio svoje ime:
"Ja sam koji jesam". Od te vatre svećenik pali uskrsnu
svijeću koja označava uskrslog Krista.
U sjeverozapadnoj Hrvatskoj čest je običaj uskrsnih
krijesova - vuzmenki. U mnogim našim krajevima ljudi
pripravljaju pred crkvom pravu gomilu drva koju onda
pale kresanjem kamena o kamen, a ne suvremenim
paljačem ili šibicom. No prije je svećenik palio vatru tako
da je potpaljivao gubu - koja raste po panjevima i na
starom drveću - i zatim naslagana drva. Postojao je još
stariji običaj da se vatra izaziva i guba pali trenjem drveta
o drvo; to je tzv. živa ili sveta vatra. Kad je završio blagoslov
vatre i narod ušao u crkvu, onda bi dječaci ili momci palili svoj
komad gube na blagoslovljenoj i nosili kući da ponovno
potpale vatru na vlastitom ognjištu. Domaćica bi prije potpuno
ugasila vatru u kući, očistila peć. Sve je to izraz želje da i u kući
gori "sveta vatra". Premda je takvo održavanje vatre na ognjištu
bila pretkršćanska tradicija, vremenom je to u Evropi i kod Hrvata
postao opći crkveno-narodni običaj s jasnim kršćanskim
značenjem: svetu vatru koju je Bog zapalio među ljudima
treba donijeti u svaki dom, tj. Bog neka bude prisutan u kući.
Slavljenje Uskrsa
Slavljenje Uskrsa iskazuje se slojevito. Kršćani ga, naravno,
najprije doživljavaju kao središnji događaj povijesti spasenja
i kao navještaj vlastitoga uskrsnuća. Stoga ga slave svojim
okupljanjima u crkvama, nastavljaju ga slaviti u svojim domovima,
a narodni običaji upozoravaju na to kako se nekoć, a još
i danas, slavi u javnosti.
Samo ime blagdana - Uskrs - nameće pitanje: odakle naziv Uskrs?
Riječ je puna poruke jer upozorava na veliki preobrat u Isusovu
životu koji nije završio smrću na križu. Istodobno razotkriva odjek
toga preobrata u stvaranju zajednice Isusovih učenika, na krštenje,
pa valja vidjeti tu vezu između Uskrsa i krštenja, ali i slavljenje
Uskrsa i krštenja svake nedjelje. Tako ime Uskrs naglašava
dvostruku poruku: ističe sam događaj uskrsnuća jer Isus je živ,
a bio je mrtav; zatim upozorava da njegovim uskrsnućem počinje
novi poredak, novi život za ljude; za sve one koji se krste, jer oni
postaju dionici Isusove sudbine; oni se, naime, "kriste". Povezanost,
pak, Uskrsa s prethodnom povijesti spasenja izriče i ime Vazam
ili Vuzem, čest naziv toga blagdana u nekim hrvatskim krajevima.
Odjek slavljenja Uskrsa u javnosti potvrđuju nekadašnji i suvremeni
uskrsni običaji: npr. uskrsna jaja, uskrsni krijesovi, ophod tzv.
raspetnika, blagoslov jela, šibanje i polijevanje vodom, sklapanje
posestrimstva te uskrsna kola. Ti običaji, ako i imaju pretkršćansko
podrijatlo, bitno su uvjetovani slavljenjem Uskrsa i danas podsjećaju
na Uskrs. Brojem su uskrsni običaji siromašniji od božićnih, ali su
crkveniji od njih. Svakako, temeljno im je usmjerenje povećati slavljenje
Uskrsa, posebno obiteljsko blagovanje, a žele i potaknuti na uskrsno
čestitanje i tako obnoviti dobre odnose među rođacima, susjedima
i ostalim bližnjima. Običaj sklapanja posestrimstva znak je uskrsnog
kršćanskog bratstva među ljudima pa ima duboku socijalnu poruku
i vrijednost. Sve bi to trebalo imati odjeka i u običaju i u uskrsnom
čestititanju."
Zahvaljujem blogeru gabelkre na ustupljenoj fotografiji
pisanica u korpi. Na svom blogu ima jako lijep post o
pisanicama, vrijedi pogledati i pročitati.
Svim vjernicima Katoličke vjeroispovjesti želim
sretan i blagoslovljen Uskrs uz obilje zdravlja,
sreće, mira i zadovoljstva.
Svim vjernicima Pravoslavne
vjeroispovjesti čestitam Vaskrs
tradicionalnim pozdravom:
Hristos Vaskrese! Vaistinu Vaskrese!
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
