Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio, nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute, na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost. Dunja,
zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja, kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca. Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom, snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe, miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju mirisne dunje.
"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam
pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro
svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava,
ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka
vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega
što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog
svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam
je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga
patnja i sigurna pobjeda."
petak,09.02.2007.
Trenutak slabosti
(nabacane misli "zbrda-zdola")
Ovo je pjesma bez forme
Jer sam i sama danas takva,
Nedefinirana i bezsadržajna.
Prazninom zjape zakuci sjećanja,
A duša se puni jalovom snagom,
Izvađenom iz starih bušotina.
Zavaravam li samu sebe?
Kod mene, nikad ne postoji kraj.
Ono što je amenovano, to traje,
Jer trajati mora u svojoj iskrenosti.
I jer je Tvorac jednom davno rekao,
I kad dođe kraj, nije kraj, samo je
Početak nečeg novog i ljepšeg.
Nadam li se ja to nečemu?
Ja vjerujem u sva ljepša buduća jutra,
Ja vjerujem da se danas produžava u sutra.
Ja postojim, jer sam predodređena tebi,
Jer vjerujem u sebe, ali i vjerujem tebi.
Pa što mi se to danas mota po glavi?
U uglovima mojih usana počiva smješak,
Poljubac ostavljen da me uvijek sjeti.
I onaj pogled, zarobljen u zjenicama,
U kojem vidim sva ljeta i sve zime.
Proljeća i jeseni, rašću i dozrijevanjem,
Bude u meni sva ustreptala čula.
Razvija li se to u meni nova klica snova?
Nisam li u zabludi kad kažem
Da postoje velike ljubavi?
Zapravo, ljubav i nema gradaciju,
I ne tvori se po pravilima.
Nema: male, veće i ogromne...
Ljubav ili postoji ,ili ne postoji,
Ili traje, ili pada u zaborav.
Tješim li ja to samu sebe?
Ovo je pjesma bez forme,
Bezsadržajna i neprilagođena.
Ovakva sam se jutros probudila,
Umorna, konfuzna i neispavana,
Srećom, uvijek mene brzo prođu
Ovakva bezvezna i nedefinirana stanja.
Server je tako usporen i nemam pristup nekim blogovima
iako sam htjela ostaviti komentar nakon pročitanog posta.
Ali, neke postove jednostavno nisam ni pročitala, ne mogu na
blog, a opet, neke sam pročitala, ali server ne dozvoljava da ostavim
komentar. Ovo mi "miriše" na skori remont bloga. Samo da znate,
ovaj put je do tehnike, a imala sam dobru volju i vrijeme da vas
posjetim...Lijepu i ugodnu noć vam želim !!!
Ukoliko preuzimate
moje pjesme
i postavljate ih na
blog ili forum,
ili uopće negdje na
internet, molim vas
da ih potpišete mojim
nickom "Dahlia" ili
mojim imenom
Danja Đokić ili
stavite link do
ovog bloga.
Hvala unaprijed!!!
"Da nema
"Iskrice" ovaj blog ne bi bio ovako lijepo dizajniran i sređen, hvala
ti, od srca, predivna ženo i prijateljice, sto si podnosila moja stalna
dodavanja i moja zaboravljanja. Zahvaljujem se dragom prijatelju
Elvisu što mi je uradio dizajn prvog bloga, dragoj prijateljici
Auroraisi
na promjeni fonta, dragom prijatelju Željku iz Belgije, koji se
potrudio i poslao mi Clydermanovu pjesmu, jer sam baš njegovu izvedbu htjela,
hvala
Nijazu na "Vangelisu", zatim posebno hvala mom sinu koji stalno
ispravlja mamine pogreške tehničke prirode. Nisam zaboravila ni
Gogija, koji uvijek uskoči kad je potrebno, a sina nema trenutno tu.
Dragoj
Kseniji hvala na prekrasnim fotografijama dunje u cvatu koje mi je
ustupila rado, od srca. Hvala
Borisu na ustupljenoj fotografiji dahlie ili georgine. Zahvaljujem dragim
prijateljima što su me nagovorili da dođem na stranice " blog.hr" i otvorim svoj
blog, a posebno zahvaljujem svima
VAMA koji ovaj blog posjećujete, čitate moje uratke i podržavate me.
Moj
banner:
