Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






subota,27.01.2007.





Kao zatvoren krug

Tamo gdje se zaustavi misao
Pojavi se tvoje ime,
Ispisano u očima, na usnama,
U lelujavim tracima spoznaje.

Ti traješ, ne nestaješ nikad,
Čak ni onda, kad zalupiš vratima.
Ni onda kad kazaljke sata stanu,
I kad se paučina splete na prozorima.

Tada te pratim koracima, ne pogledom.
Ne ni čekanjem, ni osluškivanjem.
Isuviše si važan da bi samovao,
Pa te po tragovima i sjenom pratim.

Tamo, gdje izgovorim tvoje ime
Pojavi se misao.
Krug se zatvara, ljubav caruje,
Dok u stopama tvojim
Prepoznajem svoje postojanje.


Slika hostovana na Fotorola.com


Prorok, žao mi je što pjesmu moram kvariti ovom porukom.

Tvoj blog postoji, jer ti uredno ulaziš u njega, ostavljaš komentare,
znači da blog postoji. Jesi li čuo da tehnika može zatajiti? I da su se
slične stvari događale i drugim ljudima na blogu. Da je isto to prije nekih
desetak dana doživio i bloger "Svijet od stakla". Samo, ne znam koja je
njemu "koza" ušla na blog i dirala i brisala postove.

Moja jedina greška je što sam te dovela u blogosferu, otvorila ti blog,
sredila ga, napravila muzičku podlogu, naučila te stavljati fotke, linkove
i sve što znaš raditi na blogu. Nije mi žao. Nisi prvi i nisi jedini kojem sam pomogla, ali ubuduće
ću paziti kome pomažem. Jer kad si zabrljao sa blogom i sa slikama na
njemu, ove jeseni, ni pomoću crteža i "izbacivanja jetre, nisam ti mogla objasniti kako
da ispraviš greške koje si napravio ili ih je tehnika napravila. Onda si mi poslao
lozinku koju sam samo koristila sa copy/paste. Sve ti ponovo dovela u red i niti
nisam znala kako ti lozinka izgleda. Ti me sada optužuješ da sam iz ljubomore, što imaš više
posjeta od mene, ušla sa tom lozinkom na tvoj blog i izbrisala ti ga. Pardon,
najprije si rekao da sam ti ubacila virus, sad pričaš da sam izbrisala blog.

Prorok, ja pjesme pišem zbog sebe, ovaj blog je zbog mene, ja ne trčim
za izdavačima, poput nekih, niti mi pada na pamet da pjesme pripremam za zbirku. Meni je
ovo razonoda i drago mi je kad ljudi dođu i pročitaju pjesme. Ali, da mi je
stalo do broja komentara, to je van pameti.

Neću ovdje upotrebljavati sve sočne psovke, prijetnje i ostalo što
si mi uputio, da se ljudi ne bi zgražali. Jer ti si jedan pjesnik, a riječi
koje si mi uputio nespojive su sa pjesništvom. Ne uznemiravaj me, ne
šetaj po blogovima i ne piši nebuloze. Umjesto tebe, nakon tvog napada
na mene riječima, napisala sam mail "help desku blog. hr" i oni su odgovorili
da će vidjeti o čemu se radi. Pametnom čovjeku bi to bilo dovoljno da shvati
da ja nemam nikakve veze sa tim što se tvoj blog ne vidi. Ali, pošto si ti
tvrdoglav, a i neznalica po pitanju informatike, makar toliko, koliko je
potrebno da se običan blog održava, to i ne možeš shvatiti.

Ovo što se desilo tebi, sutra se može dogoditi i meni i bilo kome drugome.
Dogodi li mi se, ne pada mi na pamet da nekoga optužujem zbog toga. Jer
sam razumna i znam kako tehnika zna zakazati. Već sam jednom davno,
cijeli mjesec prenosila tekstove i komentare iz arhive, ne ja samo, puno nas.
Ti to ne znaš, jer nisi tada ni bio na blogu.

Snagu koju koristiš da bi obilazio blogove, prijetio, vrijedjao i činio gluposti
koje ciniš, upotrijebi da riješiš problem. Ljudi iz "help deska" su ti rekli da se
obratiš na forumu (kad bi ti znao gdje je to i kako se ulogirati). Potrudi se,
pokušaj nešto sam riješiti...pokušaj, na primjer, osvježiti blog novim postom,
napiši nešto tek tako i editiraj. Možda se onda svi postovi vrate.

Kad se samo sjetim koliko sam ti objašnjavala kako da programiraš da ti se
pjesma pojavi u određeni, "tempirani" termin, ne bi me čudilo da si tu nešto
zeznuo. Ali, najlakše je krivnju svaliti na nekoga drugoga.

Poručujem ti, ostavi me na miru. U privatnoj prepisci sam ti se zaklela
svojim životom i životom djeteta, koje mi je najveca sreca i radost na svijetu,
kako sa tim problemom na tvom blogu nemam ništa.
Izgleda, to ti nije dovoljno. Sad ti poslijednji put poručujem, javno,
pred svima. Nisam ti dirala blog, lozinku ti ne znam, a da je i znam, ne
bih ulazila bez odobrenja na tuđe blogove
. To ti mogu potvrditi svi
ljudi kojima sam pomagala, ali sada neka se zamisle svi oni koji su tebi
pomagali ovdje i na "bloger. hr", jer će možda sutra oni doći u ovu situaciju
da ih optužuješ za nešto s čim nemaju veze, kao što meni radiš. Ovim
završavam svaku polemiku s tobom, a ukoliko i dalje budeš uporan
u svojim nebulozama, onda ću biti prisiljena da se obratim Administratoru
za pomoć i zaštitu.


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.