Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,11.01.2007.








IN MEMORIAM

11.01.2000. - 11.01.2007.



Pokušavam danima napisati nešto,
Iz srca izbaciti neke nove riječi,
Ali ne mogu, nekako, ne ide mi,
Neka me tuga u tome priječi.

Prošlo je od tada sedam godina,
A ja i sada ne mogu vjerovati,
Kako te smrt otrgla od mene
I kako mi te više neće da vrati.

Daleko sam, a srce mi uz tebe,
Na mramornoj ploči s imenom tvojim.
Prizivam slike iz djetinjih dana
I dane bez tebe nižem i brojim.

Gledaš li me ponekad odozgo, s neba,
Pratiš li ovaj moj težak život, bar malo?
Pomozi da ispravne odluke donesem,
I da osjetim sreću do koje mi je stalo.

Reci mi, čujem tvoj glas kroz granje,
Šume čempresi nad grobom tvojim.
Kako naprijed, ti si uvijek sve znala,
Kako da upravim sa životom svojim?

Nedostaješ mi majko, teško je bez tebe,
Kako te trebam kad bi samo znala.
Hvala ti za svaki pruženi trenutak,
Hvala ti za život i ljubav što si mi dala.





Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.