Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






srijeda,01.11.2006.




Smrt

(uz blagdan Svih svetih i Dušni dan)

Smrt je nešto što postoji oduvijek,
Što traje otkada je svijeta i vijeka.
Ništa je ne može spriječiti da dođe,
Ona ne zaobilazi niti jednog čovjeka.

Smrt je kad se duša i tijelo razdvoje,
Kad kucanje srca zauvijek prestane.
Kad iskra života potpuno u tijelu ugasne,
I kad zaklopljenih očiju život u trenu nestane.

I kažu, tog trenutka sa neba padne zvijezda,
Ugasi se i njen život, sa životom bića jednog.
Baš kao što se rađanjem nova zvijezda javi,
I ukazuje na postojanje novog života vrijednog.

Smrti je ono što je rođenjem već zapisano,
Od nje još nitko nikada pobjeći uspio nije.
Nikakvim novcem vječni život se ne može kupiti,
I nema mjesta gdje se od smrti može da skrije.

I svi ćemo jednom tamo, kad otkuca nam sat,
Kad tijelo više ne bude imalo razloga za trajanje.
Smrt ne umije razlikovati bogate i siromašne,
Tek, kad nema tijela, duša ostvaruje pokajanje.

Kad nas više ne bude, kad nas pokrije zemlja,
Na grobu našem, uz cvijeće, gorjet će i svijeća.
I samo će dragi naši doći da nas obiđu iz običaja,
U ove dane kad se svak svoga najdražeg umrlog sjeća.






Pokoj vječni daruj im Gospodine
i svjetlost vječna svijetlila im.
Počivali u miru Božjem.
Amen!
- 05:15 - "Mirisni trag" (34) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.