Smrt je nešto što postoji oduvijek,
Što traje otkada je svijeta i vijeka.
Ništa je ne može spriječiti da dođe,
Ona ne zaobilazi niti jednog čovjeka.
Smrt je kad se duša i tijelo razdvoje,
Kad kucanje srca zauvijek prestane.
Kad iskra života potpuno u tijelu ugasne,
I kad zaklopljenih očiju život u trenu nestane.
I kažu, tog trenutka sa neba padne zvijezda,
Ugasi se i njen život, sa životom bića jednog.
Baš kao što se rađanjem nova zvijezda javi,
I ukazuje na postojanje novog života vrijednog.
Smrti je ono što je rođenjem već zapisano,
Od nje još nitko nikada pobjeći uspio nije.
Nikakvim novcem vječni život se ne može kupiti,
I nema mjesta gdje se od smrti može da skrije.
I svi ćemo jednom tamo, kad otkuca nam sat,
Kad tijelo više ne bude imalo razloga za trajanje.
Smrt ne umije razlikovati bogate i siromašne,
Tek, kad nema tijela, duša ostvaruje pokajanje.
Kad nas više ne bude, kad nas pokrije zemlja,
Na grobu našem, uz cvijeće, gorjet će i svijeća.
I samo će dragi naši doći da nas obiđu iz običaja,
U ove dane kad se svak svoga najdražeg umrlog sjeća.
Pokoj vječni daruj im Gospodine
i svjetlost vječna svijetlila im.
Počivali u miru Božjem.
Amen!