Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






petak,29.09.2006.





Budi moj barem na tren


Kad nam se misli susretnu na pola puta,
Tamo gdje i želje počinju da se stvaraju.
Ispružim ruke prema tebi, putevima mašte,
I kao da se snovi u stvarnost pretvaraju.

I mogu te dodirnuti, tako si mi blizu,
U tijelu te osjećam svom žudnjom svojom.
U mome srcu iskra postaje veliki plamen,
Pa počinjem da izgaram za blizinom tvojom.

Poljubi me, dodirni, strašću mi uzvrati,
Neka lebdim, neka me požuda ponese.
Ako i nije ljubav, zamislit ću da me voliš,
Jer sam molila nebo da mi te bar na tren donese.

Uz tebe je i tren veličanstven, beskrajan,
Tvoje me ruke najnježnije grle, maze i griju.
Tvoje usne ljube kao što nikada ničije nisu
I samo se oči tvoje na tako lijep način smiju.

Ostani uz mene, makar kratko, za taj tren,
Da te ovjekovječim u svojim snovima ludim.
Kad te ne bude, znam, hranit ću se sjećanjem,
Kako se mazno i sretno uz tvoje tijelo budim.

Pruži mi taj tren, tih pet minuta sreće, barem,
Neka se osjetim ženom, podatnom i mekom.
Poslije otiđi, neću te sigurno zaustavljati
I podari sebe, na isti način, drugom nekom.

Ti ne umiješ da voliš i ljubiš na duge staze,
Kod tebe sve traje neko vrijeme i prestane.
Tvoje srce još nije doživjelo onakvu ljubav,
Kad uroni u nečije srce, u njemu se izgubi i nestane.

Ne žalim što neću sigurno biti ona jedina i prava,
U jednom trenutku doživjet ću te samo svojim.
Samo sam tu želju još imala u svom životu,
Da se osjećam presretnom u rukama tvojim.
- 05:15 - "Mirisni trag" (45) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.