Marketing
Budi moj barem na tren
Kad nam se misli susretnu na pola puta,
Tamo gdje i želje počinju da se stvaraju.
Ispružim ruke prema tebi, putevima mašte,
I kao da se snovi u stvarnost pretvaraju.
I mogu te dodirnuti, tako si mi blizu,
U tijelu te osjećam svom žudnjom svojom.
U mome srcu iskra postaje veliki plamen,
Pa počinjem da izgaram za blizinom tvojom.
Poljubi me, dodirni, strašću mi uzvrati,
Neka lebdim, neka me požuda ponese.
Ako i nije ljubav, zamislit ću da me voliš,
Jer sam molila nebo da mi te bar na tren donese.
Uz tebe je i tren veličanstven, beskrajan,
Tvoje me ruke najnježnije grle, maze i griju.
Tvoje usne ljube kao što nikada ničije nisu
I samo se oči tvoje na tako lijep način smiju.
Ostani uz mene, makar kratko, za taj tren,
Da te ovjekovječim u svojim snovima ludim.
Kad te ne bude, znam, hranit ću se sjećanjem,
Kako se mazno i sretno uz tvoje tijelo budim.
Pruži mi taj tren, tih pet minuta sreće, barem,
Neka se osjetim ženom, podatnom i mekom.
Poslije otiđi, neću te sigurno zaustavljati
I podari sebe, na isti način, drugom nekom.
Ti ne umiješ da voliš i ljubiš na duge staze,
Kod tebe sve traje neko vrijeme i prestane.
Tvoje srce još nije doživjelo onakvu ljubav,
Kad uroni u nečije srce, u njemu se izgubi i nestane.
Ne žalim što neću sigurno biti ona jedina i prava,
U jednom trenutku doživjet ću te samo svojim.
Samo sam tu želju još imala u svom životu,
Da se osjećam presretnom u rukama tvojim.
Post je objavljen 29.09.2006. u 05:15 sati.