Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,10.07.2006.




Samo i jedino ti


Kad bi samo znao koliko mi nedostaješ i trebaš
A i ova prokleta daljina se ispriječila među nama,
Sigurno bi mi svaku večer u snove dolazio,
Da se u njima ne osjećam napuštena i sama.

Ma koliko se trudila da te sanjam, ne mogu uvijek,
Cijeli je dan pun razmišljanja i naših razgovora.
Ponekad u snovima ne mogu da ti zadržim lik,
Valjda je to posljedica ovog životnog zamora.

Onda stanem uz prozor, potpuno budna i svjesna,
I gledam odbljesak mjeseca o prozorska stakla.
Dodirnem rukom svoje toplo i ustreptalo srce,
Pa mi se čini kao da sam time i tebe samog dotakla.

I dok svi uživaju u noćnom odmoru i lijepim snovima,
Mnogima na prozoru izgledam smiješna i tako čudna,
Jer promatram tvoju sliku ili te zamišljam pored sebe,
Kad ne mogu da te sanjam, dušo, radije sam budna.

Jutro mi donosi sigurno i ponovo tebe i tvoj glas,
Izranjaš iz svijeta mašte i postaješ stvarnost.
Koliko te volim nadam se da zaista to osjećaš,
Ti si moj život, moja mašta i moja realnost.



Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.