Marketing
Samo i jedino ti
Kad bi samo znao koliko mi nedostaješ i trebaš
A i ova prokleta daljina se ispriječila među nama,
Sigurno bi mi svaku večer u snove dolazio,
Da se u njima ne osjećam napuštena i sama.
Ma koliko se trudila da te sanjam, ne mogu uvijek,
Cijeli je dan pun razmišljanja i naših razgovora.
Ponekad u snovima ne mogu da ti zadržim lik,
Valjda je to posljedica ovog životnog zamora.
Onda stanem uz prozor, potpuno budna i svjesna,
I gledam odbljesak mjeseca o prozorska stakla.
Dodirnem rukom svoje toplo i ustreptalo srce,
Pa mi se čini kao da sam time i tebe samog dotakla.
I dok svi uživaju u noćnom odmoru i lijepim snovima,
Mnogima na prozoru izgledam smiješna i tako čudna,
Jer promatram tvoju sliku ili te zamišljam pored sebe,
Kad ne mogu da te sanjam, dušo, radije sam budna.
Jutro mi donosi sigurno i ponovo tebe i tvoj glas,
Izranjaš iz svijeta mašte i postaješ stvarnost.
Koliko te volim nadam se da zaista to osjećaš,
Ti si moj život, moja mašta i moja realnost.
Post je objavljen 10.07.2006. u 05:52 sati.