Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






nedjelja,04.06.2006.




Neka ti bude

(kad odeš, nikad se više nemoj vraćati)

Reci mi,molim te, što još očekuješ od mene?
Sve sam ti poklonila, sebe, cijelo biće svoje.
Zar ti je to nedovoljno i želiš još više,
I zar još nešto moje ima, a da već nije tvoje?

I opet nisi zadovoljan, odmahuješ glavom,
Postavljaš ona nedorečena i mučna pitanja.
Zar ne razumiješ da sam ti poklonila dane svoje,
I da sam tvoja zauvijek, od svitanja do svitanja.

Volim te iskreno, onako kako se voljeti može,
A ti si se povukao, šutiš, na nekoj si distanci.
Poznaješ samo svoje probleme i svoje tuge,
A meni već mirišu nove samoće i neki novi rastanci.

Ako misliš da će ti bez mene biti bolje, slobodno idi,
Ne želim te zadržavati pored sebe ni trenutka više.
Vidim, nervozan si, nisi naučio da preuzimaš obveze,
Tebi treba samo prostora u kojem može da se diše.

Samo idi,neću ti reći ni riječ, dajem ti punu slobodu,
Oslobađam te svih tvojih izgovorenih zakletvi i date riječi.
Ako misliš da ti ne pružam dovoljno sreće i ljubavi,
A ti se mirno,bez dvoumljenja,okreni nekoj drugoj sreći.

Samo te molim, kad jednom odlučiš da odeš,
Neka to onda zauvijek i bez povratka bude.
Kad nešto imaš, navikneš se i ne znaš to cijeniti,
A kad to izgubiš, neka te bol, praznina i samoća ne čude.
- 06:33 - "Mirisni trag" (13) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.