Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






četvrtak,18.05.2006.




Više ti ništa ne značim

Znaš li, uopće, koliko šutnja umije boljeti,
I kako srce krvari kad nema nijedne riječi?
Osjećam samo prazninu u sebi i oko sebe,
A trebala bih, kažu, uživati u ljubavi i sreći.

Znaš li kuda odlazi ljubav kad šutnja zavlada,
Kad se umjesto riječi i pogleda, hladnoća oćuti?
Reći ću ti, ona nestaje, gubi se, odlazi bez traga i glasa,
Baš kao i zaljubljeni, koji slute kraj, kad se šuti.

Od tvoje šutnje, ptice su zaspale u mojim očima,
U njedrima mojim već odavno caruju gavrani.
Tišina kupa moju dušu, ispire srce i sjećanja,
A prošla ljubav me boli i cijelu obavija u rani.

Ne spavam, ne izlazim, tek vegetiram samo,
Postojim da bih opravdala Božijih ruku djelo.
Moja polovina srca sada je tako izgubljena,
Jer je opet sama i sa tvojom ne čini srce cijelo.

Valjda je tako moralo biti, sudbina je tako htjela,
Spojila nas je na trenutak, dok sam ti trebalo samo.
Sad, kad više ništa ne značim srcu i rukama tvojim,
Povlačim se u svoju samoću, jer mi je i mjesto tamo.
- 05:53 - "Mirisni trag" (48) - "Pohranjen u vječnost" - #


Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.