Jutrima osunčanim sam te dočekala,
poput dunja čiji se miris širio,
nošen mislima i osjećajima,
podsjećajući na bakine skute,
na djetinjstvo, prvu ljubav, mladost.
Dunja, zrela i mirišljava,
na ormaru, u toplini sjećanja,
kao svjetionik moje duše,
kao znak moga srca.
Ugostila sam te u sebi,
okupala te čarobnim bojama i mirisom,
snove ti uronila u jesen,
mislima te svojim obavila,
kišu ljubavi prosula po nama i ostavila trag,
mirisni trag dunje, da nas sjeća na naše vrijeme,
prije nego prestanemo
trajati i odemo u vječnost.
Tebi sam podarila sebe,
miris svojih snova i ljepotu trenutka
uokvirenu ljubavlju
mirisne dunje.

Čitajte stihove kao poeziju, kao moj izričaj, ne kao moj život. Stihovi koje pišem nemaju uvijek veze sa mojim stvarnim životom. Oni su tek trenutak zabilježen u vremenu, inspiracija koju ne crpim isključivo iz svog života, nego iz realnosti koja me okružuje!

Richard Clayderman - Ballade pour Adeline

Mirisni tragovi u meni

Miris zrele Dunje


"Posrnut ćete, ali nećete pasti; a ako se i desi - izuzetan slučaj - baš i sam pad, nećete se povrijediti nego ćete, čim se pridignete, produžiti mirno i bodro svoj put. Različiti ste od svega oko sebe, sve vam prijeti i sve vas ugrožava, ali vam se ne može ništa zlo i nepopravljivo dogoditi, jer u vama, od začetka vašeg, živi skrivena i neuništiva iskra životne radosti koja je moćnija od svega što vas okružuje. Samo ćete cijelog vijeka, sve do posljednjeg daha, patiti zbog svog neprirodnog položaja u svijetu u koji ste bačeni. Tako se može reći da vam je, kroz sve mijene i obrate dugog života, dvoje zajamčeno i osigurano: duga patnja i sigurna pobjeda."






ponedjeljak,28.11.2005.

Hvala ti, anđele moj



(Jutros sam dobila jedan divan, optimisticni mail.Poslao mi ga je moj
jedini pravi prijatelj,čovjek koji me poznaje u dušu, moj anđeo čuvar, jedina osoba koja
smije i zna zaviriti u moj život, zna svaku moju sreću, svaku moju tugu, svaku moju
misao i svaki korak u životu. Hvala mu za strpljenje, za svako "Dobro jutro" i
"Laku noc" koju dobijem, za razumijevanje mojih problema, za pomoć i za ono
divno napisano u jutrošnjem mailu:
------------------------------

"Zapamti dušo, ma kako bili nesretni, svatko je barem na čas bio nečija sreća.
Ivo Andrić je to napisao, ja ti ponavljam, glavu gore, nabaci osmijeh na lice, objema
rukama zagrli jutro i demo dalje, možeš ti to, možeš i umiješ, pokazala si toliko puta.
Nitko nije vrijedan niti jedne tvoje suze, niti jednog tvog krika boli, ne znaju oni kakvu
dušu su imali pored sebe i tek sada, kad shvate da su je izgubili, postat će bolno svjesni
toga.Ne imati tebe, pored sebe, bit će im kao kazna, jer svatko, tko te poznavao, pa te izgubio, sigurno pati, a tko te još ima čuva te kao najveće blago, kao relikviju.Tvoja je duša čista i jasna, samo što je neki ne žele takvu, jer je istina isuviše bolna za njih, ali dušo, ti se drži svojih principa, iskrenost i istina , ma koliko boljela, bolja je od glume i laži koja trenutno oduševi, ali poslije zna zaboljeti. Cuvaj tu svoju kristalnu dušu za svoju obitelj, za mene, za sve one drage koji te poznaju, za druge ti nije niti važno. Nisu te dostojni.Moja te ruka uvijek cvrsto drži, rame je podmetnuto i spremno samo za tebe, kad poklekneš, podignit cu te, kad padnes izvući ću te, kad zaplačeš, utješit ću te, kad se nasmiješ, podijelit ćemo zajedno taj smješak, kad se osjetiš usamljenom, uz tebe sam, najveći kristalu ove Zemlje, najljepša i najčistija dušo koju je ovaj život stvorio."
---------------------------------------------

Znamo se od malih nogu, zajedno smo rasli, prve simpatije i ljubavi povjeravali smo jedno drugome. Znamo se u dusu, poput brata i sestre smo, kad mi je teško, on me podiže, kad sam sretna raduje se skupa samnom. Moj prijatelj iz djetinjstva, jedino biće koje mi zna vratiti snagu kad mi je drugi oduzmu. Tako mi ponekad nedostaje, jer je u gradu mog rođenja, djetinjstva, moje mladosti. I on ima svoju obitelj i ja svoju, nikada nismo razmišljali jedno o drugome na bilo koji drugi način nego ovako, bratski, prijateljski...I naše obitelji imaju razumjevanja za ova naša druženja i dopisivanja, svjesni su naše povezanosti i sigurna sam, kako smo , jednom, u nekom drugom našem životu bili brat i sestra.

----------------------------------------------


Tužna pesma

Reč jedna i kraj, bol, gospodski sjaj
gazila bih duboku reku
samo da nađem zvezdu neku
koja na tebe podseća.

Zid između nas, noć pruža mi spas
htela bih da ti zovem ime
plakala bih, al' nemam s kime
ubila bih i dosta s time
znaj, ipak znaj da

Tužna pesma na sto načina svetom putuje,
stara slika našeg vremena jos uvek tuguje,
a kišna jutra opet počinju
otkad sam otišla
smejem se, a suze naviru
kurva sudbina.

(Neverne bebe)




Moj banner:






"Lako je perje pustiti, ali nije ga lako natrag skupiti.
Lako je zapaliti požar ljubavi,
ali tko ga nije spreman uzvraćenom ljubavlju gasiti ~
neodgovorno se poigrava.

Ne reci nikad nikome da ga voliš ako znaš
da ćeš svojom izjavom u njemu probuditi lavinu ljubavi
od koje ćeš pobjeći.
Jer, ranu koju ljubav otvara
samo ista ljubav moze poviti i izliječiti.".....

F.L.