(Jutros sam dobila jedan divan, optimisticni mail.Poslao mi ga je moj
jedini pravi prijatelj,čovjek koji me poznaje u dušu, moj anđeo čuvar, jedina osoba koja
smije i zna zaviriti u moj život, zna svaku moju sreću, svaku moju tugu, svaku moju
misao i svaki korak u životu. Hvala mu za strpljenje, za svako "Dobro jutro" i
"Laku noc" koju dobijem, za razumijevanje mojih problema, za pomoć i za ono
divno napisano u jutrošnjem mailu:
------------------------------
"Zapamti dušo,
ma kako bili nesretni, svatko je barem na čas bio nečija sreća.
Ivo Andrić je to napisao, ja ti ponavljam, glavu gore, nabaci osmijeh na lice, objema
rukama zagrli jutro i demo dalje, možeš ti to, možeš i umiješ, pokazala si toliko puta.
Nitko nije vrijedan niti jedne tvoje suze, niti jednog tvog krika boli, ne znaju oni kakvu
dušu su imali pored sebe i tek sada, kad shvate da su je izgubili, postat će bolno svjesni
toga.Ne imati tebe, pored sebe, bit će im kao kazna, jer svatko, tko te poznavao, pa te izgubio, sigurno pati, a tko te još ima čuva te kao najveće blago, kao relikviju.Tvoja je duša čista i jasna, samo što je neki ne žele takvu, jer je istina isuviše bolna za njih, ali dušo, ti se drži svojih principa,
iskrenost i istina , ma koliko boljela, bolja je od glume i laži koja trenutno oduševi, ali poslije zna zaboljeti. Cuvaj tu svoju kristalnu dušu za svoju obitelj, za mene, za sve one drage koji te poznaju, za druge ti nije niti važno. Nisu te dostojni.Moja te ruka uvijek cvrsto drži, rame je podmetnuto i spremno samo za tebe,
kad poklekneš, podignit cu te, kad padnes izvući ću te, kad zaplačeš, utješit ću te, kad se nasmiješ, podijelit ćemo zajedno taj smješak, kad se osjetiš usamljenom, uz tebe sam, najveći kristalu ove Zemlje, najljepša i najčistija dušo koju je ovaj život stvorio."
---------------------------------------------
Znamo se od malih nogu, zajedno smo rasli, prve simpatije i ljubavi povjeravali smo jedno drugome. Znamo se u dusu, poput brata i sestre smo, kad mi je teško, on me podiže, kad sam sretna raduje se skupa samnom. Moj prijatelj iz djetinjstva, jedino biće koje mi zna vratiti snagu kad mi je drugi oduzmu. Tako mi ponekad nedostaje, jer je u gradu mog rođenja, djetinjstva, moje mladosti. I on ima svoju obitelj i ja svoju, nikada nismo razmišljali jedno o drugome na bilo koji drugi način nego ovako, bratski, prijateljski...I naše obitelji imaju razumjevanja za ova naša druženja i dopisivanja, svjesni su naše povezanosti i sigurna sam, kako smo , jednom, u nekom drugom našem životu bili brat i sestra.
----------------------------------------------
Tužna pesma
Reč jedna i kraj, bol, gospodski sjaj
gazila bih duboku reku
samo da nađem zvezdu neku
koja na tebe podseća.
Zid između nas, noć pruža mi spas
htela bih da ti zovem ime
plakala bih, al' nemam s kime
ubila bih i dosta s time
znaj, ipak znaj da
Tužna pesma na sto načina svetom putuje,
stara slika našeg vremena jos uvek tuguje,
a kišna jutra opet počinju
otkad sam otišla
smejem se, a suze naviru
kurva sudbina.
(Neverne bebe)
Moj
banner:
