www.mir.blog.hr
četvrtak, 27.11.2008.
Skakavac
Praznu, okruglu kutiju gdje je nekad bila krema za cipele, napunili smo pijeskom ili blatom. Morala je biti teška kako ne bi letjela po pločniku. Bijelu kredu imao je svaki učenik; ili ju je kupio u trgovini ili “posudio “ u školi. S tom bijelom kredom na čistom pločniku napravilu smo tablicu podijeljenu u dva stupca: u jednom su bili brojevi od jedan do pet, a u drugom do deset. Skupilo bi se nekoliko djece iz ulice i netko je morao započeti igru. Svaki igrač je prvo morao baciti onu kutiju na broj jedan na pločniku i skakutati na jednoj nozi povlačeći kutiju prema sljedećim , višim brojevima. Ako bi se spotaknuo ,dočekao na drugu nogu ili bi kutija poletjela izvan nacrtane tablice, igrač bi ispadao iz igre i slijedio bi drugi igrač. Naravno da je sve bilo popračeno smijehom, gurkanjem i navijanjem. Pobjednik je bio onaj koji je došao najdalje na jednoj nozi pomičući kutiju. Za ovu igru koja je kod nas nazvana “Skakavac” uvijek smo imali vremena i volje, no postoji li ona i danas ?
nedjelja, 23.11.2008.
" Ja želim da budem nepoznat i zaboravljen sa istim žarom i bolnom osjetljivošću sa kojom drugi žele da budu glasoviti i slavni." Ivo Andrić
utorak, 18.11.2008.
PODRUM
Devedesetprva je godina , rat je već zahuktao u nekim dijelovima “ naše „ zemlje. No u mjestu gdje ja živim tek su dopirale priče o strahotama iz Vukovara, a udaljenost od njega do nas je manja od sto kilometara.Pa to je ipak daleko, razmišljala sam naivno i bezbrižno živjela s našim novim članom obitelji.Ali pad Vukovara zdrmao je ne samo moju sigurnost i bezbrižnost, nego je ulio posebnu dozu straha i nesigurnosti u sve ljude oko mene.
Za tren sam se našla u podrumu sa šestomjesečnom djevojčicom.Tutnjalo je sa svih strana , a nas dvije danima i noćima smo bile same u podrumu. Bilo je trenutaka slabe opuštenosti kad sam izlazila iz podruma i obavljala u trku sve ono što sam morala; trgovina, kuhanje, pranje rublja, loženje vatre...No uvijek je bilo iznenadne pucnjave kada bih se nabrzinu s djetetom sjurila dolje ; stepenicama u podrum.A podrum je zahvaljujući mojoj mladosti i domišljatosti lijepo izgledao.U njega se ulazilo tako što bi se jedan dio poda u kuhinji podigao, te se kroz taj otvor spuštalo drvenim stepenicama u podrum; polukružno sazidanu usku prostoriju. Zidove i pod obložila sam kartonima da bi ljepše izgledalo i da bih se možda zaštitila od miševa koji su noćima šuškali, a kojih sam se bojala. Na podu je bilo tri madraca; za nas i za“ goste“koji bi iznenada došli kod nas prespavati. Ti gosti su bili moj muž i moja mama. U jedan ugao prostorije smjestila sam Tv, a na polici koja je predviđena za ostavljanje zimnice bilo je svega; nekoliko boca vode, radio, hrana, igračke...Ponekad mi se sav taj podrumski svijet činio i zanimljivim, a uz mene je bilo malo dijete; uvijek izvor radosti.
No bilo je noći kad nisam mogla spavati, kada me hvatao panični strah ; što ću ako „oni“ prijeđu rijeku? Razmišljala sam kako se to ipak neće dogoditi, no ako se i dogodi uzet ću svoje dijete, malo hrane i vode, dio one njene tek kupljene robe i trčati, trčati daleko preko polja, dok ne naiđem na nekog tko će mi valjda pomoći.Danas,kad se prisjetim svega, ponovo se vidim kao jednu naivnu osobu; ma kako bih samo trčala , dijete je teško, a tek zimska odjeća na nama, a sve ostalo...
Sjećam se trenutka kada nas je pucnjava iznenadila u toku dana. Žurila sam u podrum, zatvorila ga, a već sljedeći tren nešto je proletjelo na katu iznad nas; nešto brzo poput rakete. Stakla su se tresla ili čak i razbila i najednom jak udarac u blizini i snažno rušenje. To je jedan od trenutaka kad ti kroz žile teče strah i obuzima cijelo tijelo,u tom strahu panično razmišljaš na najgore situacije; jesam li zatrpana, hoću li moći izaći, je li tko preživio ovaj udarac? Iz podruma sam izišla tek kad se sve smirilo i vidjela da je tek jedno staklo od detonacije puklo. A vani, vani je vladala nekakva hladnoća i strašan mir. Da, prava riječ je strašan mir! Gledala sam u susjednu zgradu gdjeje udarila granata; vrata više nisu postojala, nego hrpa cigala.Nema zvukova, glasova, ničeg...Pucnjava je ponovo počela i prisilila me na povratak u sigurnije mjesto; podrum. Zahvaljivala sam onim pametnim ljudima koji su tako davno pravile ove sad već jako stare zgrade, sa ovako zanimljivim podrumima. Je su li mogli naslutiti kako će jednog dana nekome dobro poslužiti; ne kao spremište za zimnicu i nepotrebne stvari, nego nažalost za ljude!
srijeda, 12.11.2008.
Ima dana kada ništa ne ide po planu; kada izostaje i naše svakidašnje jutarnje druženje uz kavu, jer su neki drugi događaji zauzeli njeno mjesto . . .
Ima dana kad se naš život svodi na čekaonice prepune ljudi kojima su pogledi hladni, tužni, besciljni i zaustavljaju se negdje na podu . . .
Ima dana kada nemir prolazi cijelim našim bićem iznutra, kad to više kao da nismo mi, nego neke potpuno druge osobe porinute u vrtlog neugodnih događaja iz kojih se ne nazire ni izlaz, ni kraj...
Ima dana kada ne znamo kud bih i što bih sa sobom . . .
Ima dana . . .
Al vjerujem . . . da srce . . . jako je . . .i izdržat će sve . . .
ponedjeljak, 03.11.2008.
NAUČIO SAM
Naučio sam . Najbolja učionica na svijetu pod nogama je starije osobe.
Naučio sam . Kada voliš, to se vidi.
Naučio sam . Ako mi samo jedna osoba kaže 'uljepšao si mi dan' uljepšala mi je dan.Naučio sam . Usnulo dijete u naručju najmirniji je osjećaj na svijetu.Naučio sam . Biti dobar mnogo je važnije nego biti u pravu.
Naučio sam . Nikada ne treba odbiti djetetov dar.
Naučio sam . Uvijek mogu moliti za nekoga, ako već nemam snage pomoći mu na drugi način.
Naučio sam . Koliko god život od tebe tražio ozbiljnost, svatko treba prijatelja s kojim se može glupirati.
Naučio sam . Ponekad je osobu dovoljno uzeti za ruku i razumjeti je srcem.
Nuačio sam. Život je poput role toaletnog papira. Što se više bliži kraju, brže se troši.
Naučio sam . Dobro da nam Bog ne daje sve što tražimo.
Naučio sam . Novac ne kupuje klasu.
Naučio sam . Male svakodnevne stvari čine život tako izvanrednim.
Naučio sam . Ispod svačije tvrde ljušture je netko kome treba poštovanje i ljubav.
Naučio sam . Ignoriranje činjenica ne mijenja ih.
Naučio sam . Kada se planiraš s nekim izjednačavati, samo mu dozvoljavaš da te nastavlja ranjavati.
Naučio sam . Ljubav, ne vrijeme, liječi sve rane.
Naučio sam . Najlakši način da postanem velika osoba je okružiti se drugima pametnijima od mene.
Naučio sam . Svatko koga sretnete zaslužuje da ga pozdravite s osmijehom.
Naučio sam . Nitko nije savršen, dok se ne zaljubiš u njega.
Naučio sam . Žvot je grub, ali ja sam jos grublji.
Naučio sam . Mogućnosti nisu nikada izgubljene; netko će iskoristiti one koje si ti propustio.
Naučio sam . Kada u sebi skupljaš ogorčenost, sreća će otći negdje drugdje.
Naučio sam . Svoje riječi treba sačuvati mekima i nježnima, jer ćeš ih sutra možda morati pojesti.
Naučio sam . Osmijeh je besplatan način da poboljšaš svoje izglede.
Naučio sam . Kada te novorođeno unuče uhvati ručicom za mali prst, povezali ste se za cijeli život.
Naučio sam . Svatko želi živjeti na vrhu planine, ali sva sreća i rast događa se penjući se na nju.
Naučio sam . Š to manje vremena imam, više posla napravim.
Ovo je tjedan prijateljstva i stoga , dragi prijatelji
.
SRETAN VAM TJEDAN PRIJATELJSTVA!!!!
