Praznu, okruglu kutiju gdje je nekad bila krema za cipele, napunili smo pijeskom ili blatom. Morala je biti teška kako ne bi letjela po pločniku. Bijelu kredu imao je svaki učenik; ili ju je kupio u trgovini ili “posudio “ u školi. S tom bijelom kredom na čistom pločniku napravilu smo tablicu podijeljenu u dva stupca: u jednom su bili brojevi od jedan do pet, a u drugom do deset. Skupilo bi se nekoliko djece iz ulice i netko je morao započeti igru. Svaki igrač je prvo morao baciti onu kutiju na broj jedan na pločniku i skakutati na jednoj nozi povlačeći kutiju prema sljedećim , višim brojevima. Ako bi se spotaknuo ,dočekao na drugu nogu ili bi kutija poletjela izvan nacrtane tablice, igrač bi ispadao iz igre i slijedio bi drugi igrač. Naravno da je sve bilo popračeno smijehom, gurkanjem i navijanjem. Pobjednik je bio onaj koji je došao najdalje na jednoj nozi pomičući kutiju. Za ovu igru koja je kod nas nazvana “Skakavac” uvijek smo imali vremena i volje, no postoji li ona i danas ?
Post je objavljen 27.11.2008. u 21:40 sati.