www.mir.blog.hr
nedjelja, 30.03.2008.
„ U međuvremenu, riječ androgin postala mi je odvratna! Ja sam valjda nešto više od jedne riječi! Bila sam djevojka koja ide u školu i bakće se sa svojim dečkom, djevojka koja ima menstruaciju, rado jede čokoladu i uzbuđuje se dok gleda glupe talkshowe – nisam tek androgin, proizvod kojim neki ljudi mlate lovu!“
„Lijepe djevojke ne padaju s neba“ Susanne Fulscher
Jednostavna , laka priča o djevojci Karen i rekla bih, ostvarenom snu svih djevojaka njenih godina –postati fotomodel! Gotovo nestvarno izgleda kada te netko na ulici zaustavi odmjerivši te od glave do pete, rekavši da si rođena da postaneš model! Hoće li ova djevojka uspjeti biti dobra učenica, poznati fotomodel i uz to imati dečka Robina? Hoće li joj se baš sve svidjeti u tom svijetu mode ili će se ipak razočarati na neke stvari? Što će se na kraju tražiti od Karen i hoće li ona pristati? Možda će nekog i zanimati ova knjiga koja se lakoćom čita. . .
Vjerujem i da dio vas sa zanimanjem gleda show „ Hrvatski top model by Tatjana Jurić „ i tek sada uočava na što sve moraju biti spremne te djevojke. Moram priznati da i ja gledam i da umirem od smijeha nad rasutim komentarima stilista Boruta !
srijeda, 26.03.2008.
Bicikl ili automobil ?
Vjerujem da bi većina vas između ova dva prijevozna sredstva odabrala automobil. Razlozi su jednostavni i jasni; ono što nam pruža automobil nikako nam ne može pružiti bicikl a to su brzina , udobnost, toplina, zaštićenost od vanjskih utjecaja . . .
Moj ljubimac na dva kotača jednostavno kao da se rodio samnom, jer već na prvim fotografijama vidim njega i mene; na ulici, u sobi...jednostavno svugdje. Ta ljubav i povezanost prema biciklu rasla je i još se nije ugasila...Obožavam bicikl; naročito ljeti i u proljeće...onako laganu vožnju...dobacivanje osmjeha i pozdrava mojim poznanicima i prijateljima...usputno razgledavanje kuća, okućnica i detalja u njima...Priznat ćete da je sve drugačije nego u autu, jer u onom brzom hitu prolaska auta, ništa se ne može tako lijepo i detaljno opaziti...pa čak i onaj pozdrav iz auta; klimanje glavom ili podizanje ruke, čini mi se ponekad bezveze.
Nikad nisam patila za automobilima... za brzinom...najnovijim modelima...nikad nisam mislila da ću se jednom voziti i posjedovati najnoviji model nekog auta...da ću biti prva koja će sjesti u njega...jednostavno nije me baš zanimalo, kao ni vozački ispit...No onda se jednom nešto u meni prelomilo, puklo...Kad god bih išla kod bake, morala sam nekog moljakati da me vozi ili čekati autobus na stanici, a do nje stvarno nisam mogla biciklom.Tako sam svima oko sebe dosadila i počeo je onaj snažan pritisak : „ Položi vozački pa se vozaj kud hoćeš!“. Bili su svi u pravu, i ja sam konačno odlučila; položit ću vozački samo kako bih se mogla odvesti do bake i nazad, i možda do trgovine! Kako sam samo naivna bila, jer danas, dosta godina poslije mog ostvarenog plana, moji putevi rijetko vode do moje bake, a sve češće tamo gdje nemam ni volje ni želje ići, pod pritiskom osoba koje su mi malo manje drage...Ne znam koji ćete zaključak izvući iz ove priče, ali jedan tako kristalno, jasno izbija na površinu...kad nešto zaželiš, pazi da ti se ostvari...
subota, 22.03.2008.
DRAGI PRIJATELJI
KROZ NAŠ KRATKI ŽIVOT SATKAN OD TERETA I KRIŽEVA KOJE NOSIMO, NEKA NAM USKRSLI KRIST BUDE NADA, SVJETLOST I SMISAO ŽIVOTA.
PRUŽAM VAM RUKU PRIJATELJSTVA, RAZUMIJEVANJA I LJUBAVI
I OD SRCA VAM SVIMA ŽELIM
SRETAN USKRS
subota, 15.03.2008.
Divim se, Gospodine,
Planu po kojem se odvija moj život,
Zaokretima moje sudbine,
I da je sve to imalo svoju svrhu, smisao i cilj.
Ne ostvaruju se moja nadanja i čežnje,
a ja ponekad shvatim
Da je tako moralo biti.
Ti mrsiš moje misli i planove
I ja na kraju otkrijem: dobro da je tako bilo.
Jorg Zink
ponedjeljak, 10.03.2008.
IMA LI SMISLA?
Ima li smisla pisati blog; postove, a komentare ti ostavljaju prijateljice s kojima ideš u razred, sjediš u učionici, prijateljice s kojima dijeliš radni dan u istoj prostoriji ? Ima li smisla otkrivati intimnost, detalje iz života, predstavljati se nekim tko ti nisi, znajući da tvoj susjed to sve redovno čita; znajući tko si i pitajući se, zašto to radiš; zašto se predstavljaš onakvim kakav nisi ? Ima li smisla ići uporno na nečiji blog, a taj se niti jednom nije udostojio barem na taj način , pozdraviti te ? Ima li smisla otići s bloga i ne oprostiti se s sprijateljima ? Ima li smisla otvoriti drugi blog, samo zato da te neki ne bi pronašli, jer su ti možda dosadili, a ti ih ne želiš „okrutno“ otjerati sa svog bloga? Ima li smisla ??????
petak, 07.03.2008.
8. MART
Otvaram ladicu sjećanja ; vidim djevojčicu kako u podrumskoj prostoriji jednog kazališta ponavlja recitaciju pjesmice „ Mojoj mami „ i onda kako se polako penje stepenicama na pozornicu i sva puna straha da se ne zbuni, počinje svoju recitaciju. Trema joj raste i od punog gledališta , a njene su oči uprte u jednu toču na kraju prostorije , daleko iznad svih glava. Bez pogreške; jasno i glasno završava recitaciju, zaori se pljesak svih prisutnih, ali ne i njene mame. Šteta, ona nikada nije stizala na takve predstave. Kasnije vidim tu istu djevojčicu kako gotovo svake godine kupuje mami za taj dan zumbul, pa vaze za cvijeće. . .sve dok u školi nisu počeli izrađivati male poklone za mame;drvene daščice, a na njoj priljepljen mali blok, kao podsjetnik. Kasnije, kada je odrasla, krug žena se proširio; shvatila je da će sitnicama na taj razveseliti i svoju baku, neke prijateljice, tete...Kada se djevojčica pretvorila u mladu ženu i počela raditi, taj je dan, ponovo postajao dan za pamćenje; sve žene ; bez obzira na izgled i godine , željele su izgledati posebno; bile su pošteđene posla,najodgovornija osoba bi održala kratak govor, nakon toga su na stolovima posluženi hrana i piće, slijedio bi ples uz glazbu , padali su pokloni, ruže. . .. .je li to bio san? Jer danas. . .danas je to običan dan. . .
ponedjeljak, 03.03.2008.
Dozvoli da se moje ruke pune poštovanja
Dotaknu stvari koje si Ti stvorio.
Izoštri moje uho da čuje Tvoj glas.
Učini me mudrim kako bih spoznao nauk koji si Ti
Tajnovito stavio u svaki list, u svaki kamen.
Tražim snage, ali ne da bih nadjačao svoju braću
Nego samo da bih nadvladao svog najvećeg neprijatelja – samog
Sebe !
Bože, daj mi mirnoću da podnosim stvari koje ne mogu promijeniti.
Daj mi hrabrost da promjenim stvari koje mogu promijeniti.
Daj mi mudrost da razlikujem jedno od drugoga.
Molitva Sioux Indijanaca
