Vjerujem da bi većina vas između ova dva prijevozna sredstva odabrala automobil. Razlozi su jednostavni i jasni; ono što nam pruža automobil nikako nam ne može pružiti bicikl a to su brzina , udobnost, toplina, zaštićenost od vanjskih utjecaja . . .
Moj ljubimac na dva kotača jednostavno kao da se rodio samnom, jer već na prvim fotografijama vidim njega i mene; na ulici, u sobi...jednostavno svugdje. Ta ljubav i povezanost prema biciklu rasla je i još se nije ugasila...Obožavam bicikl; naročito ljeti i u proljeće...onako laganu vožnju...dobacivanje osmjeha i pozdrava mojim poznanicima i prijateljima...usputno razgledavanje kuća, okućnica i detalja u njima...Priznat ćete da je sve drugačije nego u autu, jer u onom brzom hitu prolaska auta, ništa se ne može tako lijepo i detaljno opaziti...pa čak i onaj pozdrav iz auta; klimanje glavom ili podizanje ruke, čini mi se ponekad bezveze.
Nikad nisam patila za automobilima... za brzinom...najnovijim modelima...nikad nisam mislila da ću se jednom voziti i posjedovati najnoviji model nekog auta...da ću biti prva koja će sjesti u njega...jednostavno nije me baš zanimalo, kao ni vozački ispit...No onda se jednom nešto u meni prelomilo, puklo...Kad god bih išla kod bake, morala sam nekog moljakati da me vozi ili čekati autobus na stanici, a do nje stvarno nisam mogla biciklom.Tako sam svima oko sebe dosadila i počeo je onaj snažan pritisak : „ Položi vozački pa se vozaj kud hoćeš!“. Bili su svi u pravu, i ja sam konačno odlučila; položit ću vozački samo kako bih se mogla odvesti do bake i nazad, i možda do trgovine! Kako sam samo naivna bila, jer danas, dosta godina poslije mog ostvarenog plana, moji putevi rijetko vode do moje bake, a sve češće tamo gdje nemam ni volje ni želje ići, pod pritiskom osoba koje su mi malo manje drage...Ne znam koji ćete zaključak izvući iz ove priče, ali jedan tako kristalno, jasno izbija na površinu...kad nešto zaželiš, pazi da ti se ostvari...
Post je objavljen 26.03.2008. u 09:44 sati.