Mikitarije
16.12.2022., petak
Božićni hype iliti hajp
I tako...čitam doslovno ni o čemu i naletim na naslovnu riječ. Hype iliti po naški hajp. Štoviše Božićni hajp - oko poklona, oko kićenja, oko kolača. Pokušavam ga izbjeći - hajp. Volim, zaista volim peći kolače, a jesti još više. Na poslu svi već pričaju o tome što će i koliko će, a ja se samo smješkam. Priprema će ove godine biti najjednostavnija ikad (ne mogu odoljeti tom izrazu), a veselje veće nego, pogađate, ikad. Kako to, kako to - pitat će se netko. Rano djetinjstvo smo sekulenica moja i ja provele u Münchenu, do mog polaska u prvi razred kada su roditelji odlučili vratiti se, pa se kolači mog ranog djetinjstva malo razlikuju od nekih tradicionalnih. Omiljen mi je kolač iz tog doba Kasekuchen i to onaj instant dr. Oeker. Godinama ga pokušavam negdje kupiti, ali se na svim web trgovinama rasproda prije negoli ga ugrabim. Sve do neki dan i hrvatske stranice dr. Oetker. Našla, naručila, platila, preuzela, spakirala i sad čekam Božić. Jedan ću pripremiti i ponijeti na Božićni ručak. Bit će ludnica, a tajo moj, rebra će mi zdrobiti zagrljajem jer, osim kuglofa - šampiona nad šampionima, baš mu je taj kolač posebno drag. Zajedno smo ga radili prije gotovo pola stoljeća majčica moja, tajo moj, sekulenica mlađa (najmlađa je došla kasnije) i ja. Zahvalnost što smo svi još na broju ne mogu ničim iskazati. (prije gotovo pola stoljeća nije bilo tog fensi šmensi dekor cukera) |