I tako...čitam doslovno ni o čemu i naletim na naslovnu riječ.
Hype iliti po naški hajp. Štoviše Božićni hajp - oko poklona, oko kićenja, oko kolača.
Pokušavam ga izbjeći - hajp.
Volim, zaista volim peći kolače, a jesti još više. Na poslu svi već pričaju o tome što će i koliko će, a ja se samo smješkam.
Priprema će ove godine biti najjednostavnija ikad (ne mogu odoljeti tom izrazu), a veselje veće nego, pogađate, ikad.
Kako to, kako to - pitat će se netko.
Rano djetinjstvo smo sekulenica moja i ja provele u Münchenu, do mog polaska u prvi razred kada su roditelji odlučili vratiti se,
pa se kolači mog ranog djetinjstva malo razlikuju od nekih tradicionalnih.
Omiljen mi je kolač iz tog doba Kasekuchen i to onaj instant dr. Oeker.
Godinama ga pokušavam negdje kupiti, ali se na svim web trgovinama rasproda prije negoli ga ugrabim.
Sve do neki dan i hrvatske stranice dr. Oetker.
Našla, naručila, platila, preuzela, spakirala i sad čekam Božić.
Jedan ću pripremiti i ponijeti na Božićni ručak.
Bit će ludnica, a tajo moj, rebra će mi zdrobiti zagrljajem jer, osim kuglofa - šampiona nad šampionima,
baš mu je taj kolač posebno drag. Zajedno smo ga radili prije gotovo pola stoljeća majčica moja, tajo moj,
sekulenica mlađa (najmlađa je došla kasnije) i ja.
Zahvalnost što smo svi još na broju ne mogu ničim iskazati.