Mikitarije
15.10.2020., četvrtak
Svježa 1
|
Pisanje pjesma ili ti ide ili ne ide. Meni nekako ne ide, ali ne odustajem. Pisala sam ih ponekad i prije, ali su mi rekli da u njima kao da je jedan odrasli, osjećajni, umni stih/strofa pa jedan dječji i da su nekako neuklopljene (tješim se mišlju da su htjeli reći neukalupljene). Već dugo pokušavam smoći snage za pisati ih opet, takve kakve jesu jer one nastanu u par minuta i ne volim ih mijenjati jer onda nisu onakve, tek stvorene, tek izašle, tek zapisane - svježe. Evo jedne bez naslova (a možda ju kasnije nazovem Svježa 1 ) tek ispod čekića (prstiju i tipki) nastala. Da mi je žlica kojom bih iz sivoće svoje boje tvoje izvadila i opet ih pojela. Da su mi škare kojima bih iz srca svoga tvoje izrezala i opet nazad zalijepila. Da mi je štapić čarobni, leptira let, procvali cvijet, za biti tad i sad, tamo i tu, i sebe tobom činiti boljom. (15. 10. 2020.) |
