Pisanje pjesma ili ti ide ili ne ide. Meni nekako ne ide, ali ne odustajem. Pisala sam ih ponekad i prije, ali su mi rekli da u njima kao da je jedan odrasli, osjećajni, umni stih/strofa pa jedan dječji i da su nekako neuklopljene (tješim se mišlju da su htjeli reći neukalupljene). Već dugo pokušavam smoći snage za pisati ih opet, takve kakve jesu jer one nastanu u par minuta i ne volim ih mijenjati jer onda nisu onakve, tek stvorene, tek izašle, tek zapisane - svježe. Evo jedne bez naslova (a možda ju kasnije nazovem Svježa 1 ) tek ispod čekića (prstiju i tipki) nastala.
Da mi je žlica
kojom bih
iz sivoće svoje
boje tvoje izvadila
i opet ih pojela.
Da su mi škare
kojima bih iz
srca svoga
tvoje izrezala
i opet nazad zalijepila.
Da mi je štapić čarobni,
leptira let, procvali cvijet,
za biti tad i sad,
tamo i tu, i sebe
tobom činiti boljom.
(15. 10. 2020.)
Post je objavljen 15.10.2020. u 18:44 sati.