Jednoj dragoj duši....
Sad je ono vrijeme...
O kojem pjevahu mnogi...
Njegova slava, neka zauvijek živi!
A ja ću, radostan, pamtiti!
* * *
Ali jednom....
Kad dođe vrijeme,
Vjetrovito i tmurno;
Kad vrtlozi vjetra
Uskovitlaju svo lišće,
Naše vatre i tada će plamtjet'.
Vjetrovi i kiše ugasiti ih neće moći.
Lutat ću tada šumama pustim,
Gdje odavno već su potoci mrtvi.
Mislit ću draga samo na Tebe,
A vjetar će moje raznositi misli.
I kad jednom šetat ćeš sama
Između drvoreda dugih, beskrajnih;
Umorna od nekog teškog dana,
Moju će ljubav vjetar Ti donijet'!
|