Sićušna Plava Iskra

subota, 29.09.2007.

Još jedna tebi, Mjeseče!












Mjeseče moj!
Iznad voda!
Iznad bambusa!

Večeras nisi bio mjesec,
Bio si veliki žuti planet.
Veći si bio od Marsa...
Veći od Zemlje...
Čak i od Jupitera!

Mjeseče moj!
Večeras si bio divan!
Predivan si mi bio...
Najveći u Svemiru!

Bio si jedina tajna,
Koju nitko ne smije znati,
Osim malene Pande
Što pogledom često te prati.
- 23:20 - Komentari (13) - Isprintaj - #

petak, 21.09.2007.

Molitva za mir










Bila je večeras, u 19.30h
Molitva za mir.

Molitva uz svijeću koju je zapalio
jedan od mojih blog prijatelja, Zazen.

Molili smo za mir u ovom našem svijetu.
Mir u ljudima i među ljudima!
Za što manje ljudske patnje i boli!
Za dobro života na ovom našem prekrasnom planetu!

Molili smo u sebi, u tišini.
- 22:48 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 19.09.2007.

Zahvalan Tebi na divnom snu!

Kišne su kapi utkale san,
U ovaj neobični predjesenji dan!
I kako reći? Ja ne znam ni sam!
Polusunčan?
Ili...poluoblačan?

Toliko toga lijepog sanjao sam.
I sada znam: moj čitav život je san!
- 00:20 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 16.09.2007.

J E Ž I Ć










još jedna sličica (link)
i još jedna!
evo i treća!


Ja sam, znate, ježić!
Ne, ne, nisam bježić.
Nikog se ne bojim!

Naoružan stojim i gledam.
Nikome zezati se ne dam.

Ovaj što me slika,
Baš je neki "dika"!

Ni kameru pravu nema!
Loše mu se bogme sprema!

Osim što se dobro branim,
Isto tako sad se hranim!

Zima možda dođe ljuta,
Mičite mi se sa puta!
- 16:03 - Komentari (11) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.09.2007.

Jednoj dragoj duši....

Sad je ono vrijeme...
O kojem pjevahu mnogi...
Njegova slava, neka zauvijek živi!
A ja ću, radostan, pamtiti!

* * *

Ali jednom....

Kad dođe vrijeme,
Vjetrovito i tmurno;
Kad vrtlozi vjetra
Uskovitlaju svo lišće,

Naše vatre i tada će plamtjet'.
Vjetrovi i kiše ugasiti ih neće moći.

Lutat ću tada šumama pustim,
Gdje odavno već su potoci mrtvi.
Mislit ću draga samo na Tebe,
A vjetar će moje raznositi misli.

I kad jednom šetat ćeš sama
Između drvoreda dugih, beskrajnih;
Umorna od nekog teškog dana,
Moju će ljubav vjetar Ti donijet'!
- 21:39 - Komentari (12) - Isprintaj - #

srijeda, 05.09.2007.

Obmanut bijah











Oblici i boje...
Što sve vidješe oči moje?

Oblaka oblike nestalne
i boje njihove mnoge?

Ne, lebdio nisam!
Na zemlji mi stajahu noge!

Privid sve bijaše ono
što stalno je mučilo mene!

U životu obmanut bijah
igrom svjetla i sjene!

Vedran

Ne govori mi o tome,
Da znaš za mene tko sam.
Znaj da neću draga,
Ni ja tebi reći.

Znanja naših srca,
Čuvajmo za sebe!

Vidjeli smo sunce
I čuli fijuk vjetra,
U kraju koji nikad
Pohodili nismo.

Sjećaš li se duša
Koje tamo bdiju?

* * *

Novi dan se budi!
O, zar smisla ima
Po tko zna koji put,
Opet isto reći?

Pridružimo se mila,
Rijeci prolaznika!
- 22:00 - Komentari (28) - Isprintaj - #

subota, 01.09.2007.

Kako je dobro biti nesavršen!

Ono malo nečega...
Što čini razliku...
Između postojanja i nepostojanja...

Tračak svjetla?
Blagi dodiri? Okusi, šumovi...
Nijanse boja?

Nešto što pokreće misao!
Pobuđuje snove i čežnje,
Najplemenitije težnje!

U nama, ljudima...
U tebi i meni draga,
Kao da od iskona živi.


Vedran

Pitam se već godinama i ne nalazim odgovor, ali što sam stariji to je u meni manje nade da ću ga naći. Kao da je sav smisao u postavljanju pitanja...

Tvoja krv...
Struji i venama mojim.
Miris krvi neprolivene, skrivene...
Dragocjene krvi miris slatki,
Ja osjećam.

Vedran

Kad je o krvi riječ, ljudi obično odvraćaju pogled s gađenjem, ali ovdje nije riječ o našoj tjelesnoj tekućini.

* * *

Ja sam okus vode, Kuntin sine.
Ja sam svjetlo Sunca i Mjeseca.
Ja sam OM u svim vedama,
zvuk u prostoru, ljudskost u ljudima.

Ja sam ugodni miris zemlje i žar vatre,
Ja sam život u svim bićima
i ispošnistvo u isposnicima.

Znaj me, o Partha,
kao vječno sjeme svih bića.
Ja sam umnost umnih i hrabrost hrabrih.

Ja sam snaga moćnih
slobodna od želje i vezanosti.
Ja sam žudnja svih bića
koja se ne protivi dharmi,
o najbolji Bharato.

Znaj da su sva stanja,
bilo od sattve, rajasa ili tamasa,
stvorena od Mene.
Ipak, Ja nisam u njima,
ona su u Meni.

Zaslijepljen stanjima od te tri kvalitete,
čitav je svemir obmanut,
i ne poznaje Mene,
koji sam iznad njih i nepromjenjiv.

* * *

Mahabharata

"Usred hiljade ljudi bori se tu i tamo samo jedan za Savršenstvo. I od tih koji se bore i stignu do Savršenstva, prepozna tu i tamo samo jedan Mene u svim tim nacelima Mojeg Bitstva."

Savršenstvo? Postoji li?
Težnja za savršenstvom?
Sjećam se riječi jednog starčića koji mi je jednom prilikom rekao: "Eh, dijete drago, savršenstvo ne postoji i nitko ga još nije postigao!"

Kako je dobro biti nesavršen!
- 12:27 - Komentari (25) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< rujan, 2007 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Studeni 2022 (1)
Siječanj 2014 (1)
Srpanj 2013 (1)
Siječanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Listopad 2011 (1)
Ožujak 2011 (2)
Listopad 2010 (1)
Svibanj 2010 (1)
Rujan 2009 (1)
Ožujak 2009 (2)
Veljača 2009 (6)
Siječanj 2009 (5)
Prosinac 2008 (3)
Studeni 2008 (4)
Listopad 2008 (1)
Rujan 2008 (3)
Kolovoz 2008 (3)
Srpanj 2008 (6)
Lipanj 2008 (6)
Svibanj 2008 (6)
Travanj 2008 (12)
Ožujak 2008 (7)
Veljača 2008 (5)
Siječanj 2008 (8)
Prosinac 2007 (4)
Studeni 2007 (7)
Listopad 2007 (6)
Rujan 2007 (7)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (7)
Lipanj 2007 (3)
Svibanj 2007 (1)
Travanj 2007 (4)
Ožujak 2007 (11)
Veljača 2007 (14)
Siječanj 2007 (5)
Prosinac 2006 (2)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (6)
Rujan 2006 (13)
Kolovoz 2006 (5)
Srpanj 2006 (5)
Lipanj 2006 (23)
Svibanj 2006 (26)
Travanj 2006 (10)

Opis bloga

  • Blog.hr
    Za sve prijatelje Sićušne Plave Iskre.
    vedjak@yahoo.com
    nešto o meni...

    Moji haiku pokušaji:

    nemarno bačen
    pokraj kante za smeće
    plišani medo

    vrh vlati trave
    u kapljici rose sjaj
    ulične lampe

    u čahuri svojoj
    zatočen sjećam se
    bio sam leptir

    nasred livade
    za hladnoću ne mari,
    djetelina cvjeta

    crveni glasić
    u zelenoj tišini
    pala jabuka

    Kaki jabuke!
    Oh, kako dugo nisam,
    Kušao nijednu!

    navrh oraha
    pogledom gospodari
    jedna vrana

    iza prozora
    djevojčica i medo
    ispred, tulipani

    uz rub guštare
    samonikle ljubice
    pustile miris

    večernji vjetrić
    odjek mojih koraka
    behar i mjesec

    pjesme i suze
    izgubljena mi duša
    još traži svoj dom

    krošnja bez lista
    žutim jabučicama
    siguran je dom

    iz neke rupe
    izvlači kobasice
    pametni mačak

    paukova mreža
    zarobila je misli
    u duplji hrasta

    u svježem blatu
    za gladne golubiće
    komadić kifle

    proljetni vjetar,
    svoja krila proteže
    na grani vrana

    plamsanje neba
    nad prštećom bjelinom
    bujnih behara

    prodorno krešti
    visoko iznad mene
    svraka u letu

    na autocesti
    raskomadana mačka
    vrane se goste

    bagreme mlade
    uz cestu poredane
    njiše slab vjetar

    poput privida
    na dnevnom nebu sjaji
    blijedi mjesec

    zelene lokve
    uzduž prašnjavog puta
    čičak u cvatu

    na uzlet spremna
    zamišljeno me gleda
    kosova ženka

    protkana vjetrom
    ispred našeg balkona
    krošnja javora

    u parku raste
    još vrtlari ga kljaštre
    divovski bonsai

    bijelim poljem
    u crnim kaputima
    vrane, ti i ja

    nemirna je noć,
    na bijelim vratima
    crvene kapi

    na mokroj cesti
    odražava se nebo
    putnik razmišlja

    vršak planine
    morem gustih oblaka
    smireno plovi

    tužnim cvrkutom
    osamljena ptičica
    nekog doziva

    ispod jelke još
    požutjela pšenica
    sjaj prolaznosti

    mali je pauk
    u mislima mojim
    ispleo mrežu

    mrkva u blatu
    sve što je još ostalo
    od snjegovića

    topla sirnica
    osjetilima mojim
    zaokupljena

    u tvrdom ledu
    pečat suhoga lista
    snaga topline

    tako daleko
    zaleđeni vrhunac
    je li ikad još bio




    kao glas tišine
    tri labuda u letu
    iznad jezera

    Vedranwave

    Z A M I S L I !!!




    Zamisli da nema raja.
    Lako je ako pokušaš.
    Nema ni pakla pod nama,
    Samo nebo je iznad nas.
    Zamisli sve ljude,
    kako žive za danas...

    Zamisli granica da nema.
    Učiniti to teško nije.
    Razloga za ubijanje i umiranje nema,
    Nema ni religije.
    Zamisli sve ljude,
    u miru kako žive...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini.
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    Zamisli posjeda da nema.
    Ako možeš, to me čudi.
    Potrebe za pohlepom i gladi nema,
    Samo za bratstvom svih ljudi.
    Zamisli sve ljude
    Cijeli svijet kako dijele...

    Da sam sanjar, možeš reći mi,
    No ja nisam jedini,
    Jednoga dana, nadam se, postat ćeš i ti!
    Kao jedan, svijet će živjeti!

    John Lennon

    Preveo: Vedran J.wave

Linkovi

TAOIZAM