utorak, 16.04.2013.
Urez
Mi nikada nismo hodali jedno uz drugo...
Uvijek smo nekako trčali , da se sretnemo
Ili smo bježali jedno od drugoga
da pobjegemo od sebe
A možda smo baš to trebali..
Malo više kilometara šutjeti
Malo više riječi prehodati
I kada sam hodala pored tebe, mada sam još imala kap tuge u očima
I nisam više pokušavala treptati, samo sam bila tu, dišući hodanjem
I vrištala dahom ..da zaboravim, da prehodam
Neke riječi na koje nisam niti trepnuti mogla
Dok su mi ispod vjeđa pucali svi slojevi nakupljene tišine
Nekako si mi već u koraku, kao urez na stopalu kojim hodam
I na koži, poput tetovaže sa mirisom, okusom i mišlju
Poput naramenice koja se ureže u kožu i stopi s tijelom
I tu je uvijek..a nije
.......
I nije to bilo u nekoj pink noći dugih, crnih trepavica
I nije bilo stranca koji o meni ne zna ništa
Samo on, koji zna svaki moj treptaj i svaki korak
I sve strugotine, krhotine i naivna očekivanja
Vjerujem da bi znao kada bih lagala..isti tren
I bio bi ogledalo u kojem bi gledala svoj crveni odraz
I ta prozirnost i propusnost koja mi je klizila
A nije bilo šanse da joj pobjegnem
jer je cijedila iz mene svaku, i zadnju kap soka života
a pokušala sam ju strgnuti sa svakim svojim korakom
jer sam mislila da je korak jači, pa ću je zgaziti poput mrava
I od nje neće ostati ništa
niti trag..
Pa sam hodala još više..i dalje
Ljubeći se i utrkivajući sa svakim svojim odlazećim fluidom
A približio te meni
I približio me tebi
u toj posve običnoj noći...
- 23:19 -
