ponedjeljak, 07.06.2010.
Metamorfoza
Život je niz promjena, i u tome je njegova najveća ljepota. Ponekad je on poput tihog i mirnog mora,,,uljuljkamo se sigurni poput djeteta,i plutamo po njegovoj površini, potpuno nespremni da nas Život u svojoj nepredvidivosti sruši na samo dno. Ne razumijemo što se to događa. Poput djece slijepo i naivno vjerujemo ljudima, jer ih neizmjerno volimo, a kada nas oni razočaraju, povrijede, i bez puno objašnjenja napuste, osjećamo se izgubljeno, uplašeno, izdano i usamljeno.Nedavno sam se našla u takvom vrtlogu emocija. Muškarac s kojim sam provela jedanaest godina života , s kojim sam stvorila dvije prekrasne kćeri, kojemu sam bila pomoć i podrška na svim razinama i u najtežim trenucima njegovog života i koga sam zaista iskreno voljela, postao je spiritualni sotonist, potpuno pobrkao prioritete u životu, i bez puno objašnjenja napustio naš dom, dvije kćeri i mene.U svojoj boli, ljutnji , zbunjenosti i u košmaru u kojem sam se nalazila , jedno pitanje mi nije dalo mira.,,,,što mi to život želi reći i čemu me želi naučiti.Možda sam ga previše voljela a zanemarila sebe, svoje želje i snove, previše bila usmjerena na njega i njegove ciljeve a svoje gušila i ušutkavala. Nakon svog buđenja, preispitivanja sebe i mnogih svojih odluka, shvatila sam da je to blagoslov.Otvorila su se vrata i moram se vratiti sebi i svojim korijenima, svojim neostvarenim snovima.Znala sam da moram zavoljeti sebe,sve ono što jesam, želim i o čemu sanjam.Nakon dugo vremena , osjetila sam se živom, ponovo sam disala punim plućima.Bila sam spremna krenuti dalje, igrati igru koja se zove život.Lagala bih kada bi rekla da ne boli i dalje i da se moja ljubav ugasila...ali saznanje da su životne promjene, koliko bolne bile, prekrasne lekcije koje nam daje život , kako bismo učili o sebi, drugima, o ljubavi i radostima života , dalo mi je snage i hrabrosti.Ovaj Svemir je zaista jedno blagonaklono mjesto , gdje se stvari odvijaju za našu najveću dobrobit i sreću, iako nam mnogo puta ljutnja, strah i tuga zamagljuju pogled.Neka vas ne bude strah promjena, samo tako znamo da smo živi, nemojte se bojati niti tuge i boli, one nas podsjećaju da smo iskreno voljeli, pa čak niti patnje, ona nas preobražava u osobe pune mudrosti, snage i hrabrosti.I poput gusjenice koja postaje leptir, spreman da digne krila i poleti, tako i ja , slobodna od straha i puna života , dižem svoja krila i krećem dalje...u nove početke.
- 22:31 -
