let u boji naopačke

O manirima, slobodi i osjećaju obveze

Ako mi kažu da će nadzirati nas stvarni život
Da na trenutak odemo u nepoznato,
Kako da odvažem svo opiranje nama
Naspram prilike da se maknem?

Ako nam kažu da nam žele najbolje
Kako da objasnim da za
Najbolje
Više nema šanse?

Ako nam kažu
Da su na našoj strani
Kako im objasniti da je ona sada
Na različitim stranama iste rijeke?

Ako mi kažu da moram pokušati
Rekla bih da moram uspjeti,
Jer nakon što što puta pokusas,
Posve je prirodno biti izbirljiv.

Ako mi kažu da će nam dati slobodno vrijeme,
Jeli nepristojni tražiti ga
Samo za sebe?

Postoji li ono uopće?

27.08.2019. utorak

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
Mogu bez svijetla, ali ne i bez neba

Kako da ti objasnim
Da ne mogu dalje ovako
Bez svjetla na dnu pogona
Bez nagrade na kraju puta
Koji se nastavlja?
Kako da ti objasnim
Da su očekivanja moj putokaz
I da ne mogu dalje
Bez zvijezda?

25.08.2019. nedjelja

- Gukni golube (3) - Misli na drvo - #
Čovjek I mjestu krv je ista
Nekad odeš na neko mjesto
Koje si nekad jako volio
I gledaš kako izgara
Od uspjeha, gradnje i apartmana,
I gledaš kako izgara
Od želje za samim sobom bogatijim,
I dok mu se tijelo nadima,
utroba stagnira:
Zaustavljena, smrdljiva,
Stoji
I ne brine se sama o sebi.
I dok gledaš kontejnere užeglog smeća
Kako ključaju na vrućem ljetnom suncu
Vec dvadesetu godinu za redom,
Na predivnoj Jadranskoj obali,
Odjednom stojiš i misliš o svim sranjima koje sam sebi činiš,
O cigarama, alkoholu, drogama,
GMO hrani, energetskim pićima i nehranjivim voćkama,
O plastici, otpadu, i moru u kojem je kanalizacija, ,
O ispušnim plinovima I opipljivosti zraka,
O kratkim fitiljima, nerazumijevanju za druge, užurbanim razgovorima,
O plitkosti, strahovima i bjezanju od bitnoga,
O uplašenom srcu, o zagađenim mislima,

Tad shvaćaš
Da ne postoji razlika između čovjeka i mjesta,
Krv nam ista.

Oznake: smece, osobna odgovornost


24.08.2019. subota

- Gukni golube (2) - Misli na drvo - #
prekretnice


najglasnija linija
na kojoj postojim,
to su vaši glasovi kad viču:
"mama, mama."
i tisućama puta unutar buke
ja sanjam popodne
u kojem me nitko ne pozna,
gdje mi je ime misterija,
i nemam nadimaka.
gdje sam ona stara djevojka bez lica,
opuštena sekunda bez bora,
kauč u potpunoj svrsi,
sarkastična primjedba tv programa,
tišina, tako sad sama sebi strana.

trenutak koji si ne želi ništa.

i kad se desi
ta zaustavljena igra svemira,
sve neizgovorene želje ostvarene u prstima,
sav umor sabran u kapcima,
u svoj toj tišini,
čujem srce kako lupa.
najglasnija linja na kojoj postojim
je ona koja kuca
"mama, mama"

znam,
nikad više neću biti koja sam bila,
i to je samo zbog vas dvoje,

više nego dovoljno.

18.08.2019. nedjelja

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
Zatvori oci
Da ne vidiš zeleno
I ne osjećaš se dužna cvjetati,
Zatvori oci
Da ne budeš dužna,
Zatvori oci
Da se odmoris I pored stvarnosti,
Zatvori oči,
Ne
Umri,
Samo stani.

14.08.2019. srijeda

- Gukni golube (0) - Misli na drvo - #
strah od čvorova

kada mi prsti
pod tvojom kožom
pronađu čvorove,
pitam se
pišeš li našu historiju
u venama,
i nisi li premlada da bilježiš
kada još ne poznaješ jezik,
ali znam
da tebi nije potrebno
znati reći
kad znaš osjećati
sve što ne mogu opisati riječima,
kad si došla da nas podsjetiš
o svemu ispod kože
što tako usputno zaboravljamo
kao darove
koji su ništa ispod šarenog papira i vrpce.
kada mi prsti
pod tvojom kožom
pronađu čvorove,
svega se sjetim
što je bitno.

11.08.2019. nedjelja

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #
Obitelj
Šta znači obitelj?
Znači li da sjedimo skupa na terasi,
Pijemo vino
I smijemo se jedni drugima,
Znači li da raspravljamo
O budućnosti jedne kuće,
Znaci li da oplakujemo svoje mrtve
Skupa
Pa i onda kada su premladi da umru,
Znači li to da nas spaja i radost i tuga,
Znači li to da nas ništa ne može razdvojiti,
Znači li 'obitelj'
Sigurno utociste
Ili samo dobro odabrano okruženje
Za ono što želimo vjerovati?
Znači li obitelj da smo sigurni na svijetu
Ili samo da negjde
Nekog imamo?

04.08.2019. nedjelja

- Gukni golube (4) - Misli na drvo - #
bez isprike
ponekad
zaboravim
da nisam moja majka
i da ne moram
na isti način raditi umak od paradajza,
da mogu slobodno koristiti sjeckanu rajčicu iz tetrapaka, već začinjenu,
ponekad zaboravim
da ne moram dodati sebe u svako krčkanje,
da ne moram sjediti na vatri,
i da smijem biti i odsutna iz stvarnosti.
ponekad zaboravim
da nisam moj otac,
i da ne moram svoj djeci kupiti sladoled,
teško je to breme nesebične dobrote
kojem ne možeš dorasti
niti dvadeset godina poslije.
ponekad se sjetim
da ne moram biti ograničena nasljeđem kojim se ponosim,
i da kad temelj postane ograničenje
vlastita koža postaje ludačka košulja, unutar koje geni ne mogu dalje.
ponekad se sjetim se da imam djecu
i da moram evoluirati dalje.
ponekad,
nemam isprike.
tad učim voljeti
i sebe, i sve prije i poslije.

01.08.2019. četvrtak

- Gukni golube (1) - Misli na drvo - #