najglasnija linija
na kojoj postojim,
to su vaši glasovi kad viču:
"mama, mama."
i tisućama puta unutar buke
ja sanjam popodne
u kojem me nitko ne pozna,
gdje mi je ime misterija,
i nemam nadimaka.
gdje sam ona stara djevojka bez lica,
opuštena sekunda bez bora,
kauč u potpunoj svrsi,
sarkastična primjedba tv programa,
tišina, tako sad sama sebi strana.
trenutak koji si ne želi ništa.
i kad se desi
ta zaustavljena igra svemira,
sve neizgovorene želje ostvarene u prstima,
sav umor sabran u kapcima,
u svoj toj tišini,
čujem srce kako lupa.
najglasnija linja na kojoj postojim
je ona koja kuca
"mama, mama"
znam,
nikad više neću biti koja sam bila,
i to je samo zbog vas dvoje,
više nego dovoljno.
Post je objavljen 18.08.2019. u 23:55 sati.