Između nas
|
Stani: Ja nisam moj fejsbuk status, Niti predivan zalazak sunca Kroz stotinu filtera. Stani: Ja nisam tisuću i jedna binarno odabrana nula, Niti pazljivo plasiran oglas. Stani: Ja disem Ja govorim, Ja odgovaram Ja pulsiram, Stani: I potrazi mi moja bila Koja I ti imaš. Stani I diši Kao da između nas nema nista Osim zraka. |
Pitanje beskonačnosti
|
Na prozoru Svijet je kugla Slomljena preko horizonta, A zvijezde žarulje, Treperave: Nebo je tamno, Skoro modro, Onda kad nemamo mraka u očima. Na prozoru Dan svršava Razgovori su nerazumni, a obećanja neizgovorena, na prozoru, Naslonjena na vlastitu vjeru Igram se misli do ruba, Gdje Sada Postoji i poslije Sad: S prozora Ne vidi se beskraj i Hepi endovi Su samo obećanja Svijeta uzdrhtalog blagoglagoljivim zvijezdama. Na prozoru, ne znam kome vjerovati: pogledima ili slutnjama. |
Svakodnevno sastavljanje
|
Rasipaš se U tisuće malih nereda Kao vatromet Usred bijela dana S poda sakupljaš prljave misli, Zgužvana vjerovanja Odbačene stavove I nedosanjane snove, Pokušavajući složiti sliku, Okrnjenim puzzlama Vidaš rubove Kao ranjenike I guraš prošlost U sadašnjost Gdje više ne pripada: U Japanu slomljene dane Krpaju zlatom, Leonardu Kroz pukotine ulazi svijetlo Tebi Krvave ruke peru lice Da bude čisto, Jer sutra je još jedan dan |
Kada sam Mali princ
|
kad sadimo sjeme, mi nemamo pojma. imamo nade i snova, Al' nemamo pojma. Kad sadimo sjeme, Sve najbolje u nama Ništa je vise Do crno pod noktima. Kad sadimo sjeme pulsira zemlja, i sva svrsishodnosti našeg postojanja S njom. Davno, U mene se posadilo sjeme, Sad uzivam U svojoj odvažnosti da ga uzgajam. Moje je, i nijedno mu nije nalik. |
Pomalo depresivna
|
kad te proguta zivot I svakodnevica omeđi zidovima: najbolje je sjesti na prozor, Od tamo vidis more, mjesec i pokojne, Tamo te vide zvijezde, mrak, dronovi I helikopteri, Nabrijani turisti, Kao da stvarno postojis ostaješ zabilježen, Negdje nekad gdje nikad nećeš znati, Čak i onda kada ti se cini Da ti život samo prolazi, bez traga Ili slutnje vrijednosti, Postoji dokaz da si bio tu, U ovom modernom vremenu Kad ne možeš s mirom Ni jednodnevnu depru odbolovati. |
Ispočetka, bez žaljenja
|
Želim neki Sibir ponovo na obzorju, Neku bjelinu kojom mogu ispisati korake nanovo, I opet ponovo: Želim neko bjelilo na kojem mogu početi uvijek ispočetka, Zamaram se poznatim Dok se beskrajno želim ponovo izumiti. Sjećanja su kao pijesak u ocima: Trag plaže koja se mijenja vjetrom, Trenutak koji je tako teško izbrisati iz pamćenja. Žudim za slobodom, Onom po kojoj se šara prstima, U trenerci, U teniskama, U najboljim godinama. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.