kad te proguta zivot I svakodnevica omeđi zidovima: najbolje je sjesti na prozor, Od tamo vidis more, mjesec i pokojne, Tamo te vide zvijezde, mrak, dronovi I helikopteri, Nabrijani turisti, Kao da stvarno postojis ostaješ zabilježen, Negdje nekad gdje nikad nećeš znati, Čak i onda kada ti se cini Da ti život samo prolazi, bez traga Ili slutnje vrijednosti, Postoji dokaz da si bio tu, U ovom modernom vremenu Kad ne možeš s mirom Ni jednodnevnu depru odbolovati. |