Jednom će te prozvati Izgovorene riječi, Nakon što se odbiju o kamene ulice, Zemljane granice i oceane među njima Vratit će se Da ti vrisnu ime I da te sjete Da je riječ mač Kojem ili reckaš ili tupiš Oštricu, I kada o tome ne misliš Nevidljive spone među nama Djeluju u tvoje ime: Vrijedi li šutjeti ili govoriti Kada znaš da život ide dalje? |
tamo gdje mi se boje bitke, ljudi ne znaju razliku između: zlog i zlonamjernog; slični su: što sam htjeo, što sam mislio, što sam napravio između zakona, bio sam blizu savršenstva. takvo je ovo novo doba, bez morala starog vremena. |
mala, nisam te rodila da te netko štiti: rodila sam te kad sam znala da te mogu naučiti kako se zaštititi. mala, žao mi je za svijet u koji sam te rodila, tek nakon sam shvatila da te ništa o njemu ne mogu naučiti. kćeri moja, ne čitaj komentare na internetu i pići svojom forcom, ne osvrći se na zloguke i sačuvaj taj prekrasni zagrljaj za dobre ljude. mala moja, ne slušaj ni majke, ni oce, ali slušaj sebe: dobro nauči boju svog vlastitog glasa jer jedino njega ćeš čuti uvijek kad ne želiš, ali kad treba. |
Doći ću ti jednog dana Na prag restorana Uplakana Jer hoću nositi više nego što mogu, Jer je stepenica više nego što zamišljam: Doći ću ti jednog dana Kao prosjak, sa svih strana, Trebat ću te da mi kazes Da sam ti od nekud znana. Doći ću ti jednog dana Da mi kažeš kako je to bilo Ostat' sama I kako se iz nicega Čovjek ponovo uzgaja: Jer ti si mi omiljeni primjer fenkisa, Preživjela, A još si radosna. |
Oplačem Svaku radost s tobom, To je klatno Koje se njiše Noseći u sebi neizgovoreno, Obara čovječuljke naše ljudskosti, I padamo Kao pijuni, lovci, kraljice i kralje Dok na suprotnim stranama ne ostanemo Goloruki Bez igrača U ovoj borbi ostajanja Zajedno Više nemamo gdje pobjeći, Osim jedno od drugog. |
Ako iz svog tvog opusa Želim samo jednu rečenicu, Znači li to da nisam slušala Ili da sam predobro čula? Ako iz cijelog tvog zida Izdvojim jedan kamen, Znači li to da nemam temelja Ili da dobro znam odakle potičem? Ako iz svega što mi daješ Uzmem samo pomalo Jesam li cijela Ili se samo lažem? |
Ja sam provalija, U kojoj vino propada do dna, Trezveno. Ja sam oci, Uperene u munje, Koje ne trepću. Ja sam vjetar, Koji nam noćas lupa o skure, Kojeg ne slušam. Ja sam tvoj mali vrt, Koji će pognuti pred stvarnosti Večeras. |