belvedere
|
mrak beton reflektori more krug zvuk fokus ritam infuzija prostor um zrak vibracija bass tijelo trenje pokreti sažetost bosonoga reflektori ljudi potraga oslobođenost mrak |
strah od klaustrofobije
|
dok sjedimo na vodopadima zamišljam da smo kapi vode prozirni i samozadržani udišući neprestanost zvjezdanog neba promatramo lelujanje tame u skliskosti stijena zelena tamna do ruba crnog ambisa izjeda oštrinu naših odraza, onda uronjena pod površinu ne osjećam zrak ukočenim plućima zatvaram oči mrakom i samo naslućujem kako litice oko nas navlače lica zidova, dok pokušavam utopiti oči ne smijem vidjeti granice bez izraza i ne znam da li dišem, samo znam da moram se ispaliti u nebo ili pravocrtno kao gejzir bez cilja, samo tako eksplodirati da se razbijem u nepovrat svemira i zemlje |
click disconnect (to spinning again)
|
kuća se naslanja u more, ispilo joj je kamene dodire u nedodirljive daljine, samoću ispiru valovi koji unutra prave jezero, mi sjedimo jedno pokraj drugog, dovoljno daleki da se ne dodirnemo, dovoljno blizu da se osjetimo, zaglavljeni između čuda, iznenađenja, stvarnosti i istine nepomični smo dok se pogledima pokušavamo sakriti u pukotine zarastamo u miris mahovine, kamen nas upija u svoje pore i čekamo osudu na golotinju duše jedno pred drugim nemamo riječi koje bi nadglasale bonacu u kojoj utapamo poglede, ili ljepljivi oblak prešutane tišine koji nam curi niz leđa, nemamo više ništa, niti ponijeti natrag sa sobom, povratak će biti lagan, svemu je kraj, bez ičega, samo koraci u prašini i popodne |
oči otvorene u vakumu
|
oči su ti prekratke pokretima glave kojima se osvrćeš do pola pogledima prosutim u kuteve između zida i parketa prašina sipi niz katove u zemlju kao groblje ispod stopala ostaju ti kilometri sastruganih trepavica prekinuti između nagona i razuma u zjenicama polutama zbijena kao pribadača na vratu osjećaš trnce kako te promatraju iz ogledala tvoje oči ne mogu se dosegnuti ovalne na različitim stranama kože ti i tvoje sjene hodate gradom pogledima prekratkim za osvrtanje uhvaćeno lelujanje u osjećaj između slike, pokreta i percepcije zemlja pod stopalima tone premekana fina prašina kao površina valova utopljena, sve jedno, svako jedno, pjena razlomljena u komadiće mora, sve jedno, svako jedno, ja sam more, oduvijek sam to znala, ne mogu se utopiti sama u sebi. |
spinning away
|
pogledi iznutra ne vide odsjaje na staklu izvana kako se razbijaju u negativu oslikani paletom zalaska sunca fluorescentnih su boja i blješte u oči toliko jarko da pogledom izvana ne vide se odsjaji na staklu iznutra, ako ih ima, mi van smo sebe, svijeta i ostalog osjećamo iznutra koliko se želimo izvana na samom početku već ne znam kako znati gdje završava sve prije, i gdje počinje Ljubav, ako je to uopće bitno, up on a hill, as the day dissolves with my pencil turning moments into lines... spinning away |
thereafter (katarza)
|
Da li je važno Koje su nas točno Konstelacije osudile Sada Kada se već pretvaramo u Meteorite Pokušavamo izgovoriti Njihova strana imena Pravilnim naglaskom I još uvijek nam ne uspijeva Pretvarati se da umijemo Glasovima koji žele biti tona noći Paramo uljudnost dnevnog svjetla U koju smo se sakrili Od sebe kakvi stvarno jesmo Otkako jesmo Prolazimo cestom pokraj škole Potajno se nadajući da nas Ne promatraju Neke nevine oči I naivno žele Ljubav, I sve poslije |
sutra?
|
Zagrizam stijene Pod tvojom kožom Dok kušam more Na površini dodira Tanak sloj soli i sunca Okus sibirskog leda Na zazubicama Kristali sleđenog vremena Sjaje kao oči Kojima gledam kroz kamen Negdje dalje od ovog trenutka Praznine Daleko Ne postoji ništa Između mene i zraka Sada |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.