oči otvorene u vakumu
|
oči su ti prekratke pokretima glave kojima se osvrćeš do pola pogledima prosutim u kuteve između zida i parketa prašina sipi niz katove u zemlju kao groblje ispod stopala ostaju ti kilometri sastruganih trepavica prekinuti između nagona i razuma u zjenicama polutama zbijena kao pribadača na vratu osjećaš trnce kako te promatraju iz ogledala tvoje oči ne mogu se dosegnuti ovalne na različitim stranama kože ti i tvoje sjene hodate gradom pogledima prekratkim za osvrtanje uhvaćeno lelujanje u osjećaj između slike, pokreta i percepcije zemlja pod stopalima tone premekana fina prašina kao površina valova utopljena, sve jedno, svako jedno, pjena razlomljena u komadiće mora, sve jedno, svako jedno, ja sam more, oduvijek sam to znala, ne mogu se utopiti sama u sebi. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.