strah od klaustrofobije
|
dok sjedimo na vodopadima zamišljam da smo kapi vode prozirni i samozadržani udišući neprestanost zvjezdanog neba promatramo lelujanje tame u skliskosti stijena zelena tamna do ruba crnog ambisa izjeda oštrinu naših odraza, onda uronjena pod površinu ne osjećam zrak ukočenim plućima zatvaram oči mrakom i samo naslućujem kako litice oko nas navlače lica zidova, dok pokušavam utopiti oči ne smijem vidjeti granice bez izraza i ne znam da li dišem, samo znam da moram se ispaliti u nebo ili pravocrtno kao gejzir bez cilja, samo tako eksplodirati da se razbijem u nepovrat svemira i zemlje |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.