le ciel pour le monde, tiens-le!
|
j’ai déja entendu cette histoire je connais la fin, le milieu, et le commence, et en train de regarder les mots passants sans sonner, sans rester pour un seul moment, j’ai perdu mes yeux derriere un morceau du ciel plein bleu, bleu, comme je l'ai jamais vu derriere lui j'ai rien plus entendu et tes levres, ils se movent en silence comme les vents estivales et toi, tu a cherché aucun réponse dans mon vue et as pensé que tu étais sűrement trompé, parce qu'en place de mes yeux tu as trouvé le ciel d'été, jovial et bleu, blue, comme tu l'ai jamais vu. un miracle, simplement. Nebo za svijet, uzmi ga! ova priča, već ispričana, poznajem sredinu, početak, kraj, i dok gledam riječi kako prolaze bez šuma, bez ostanka makar i na tren, sakrivam oči u komadu neba, neba posve plavog, plavog – kakva ga dosad još nikad nisam vidjela, i nakon njega zvuci prestaju da postoje, i tvoje usne, samo micanje tišine nekog ljetnog vjetra a ti, tražio si bar odgovor u mojim zjenama, i misliš da mora da je pogreška, umjesto mojih očiju zatekao si nebo jednog ljeta, vedro i plavo, plavo - kakva ga dosad još nikada nisi vidio. čudo, jednostavno. |
|
prostor i vrijeme kako mi već dugo nedostaju, grlim ih bez riječi, uzimam u ruke i upijam kao čudesne holograme prosute tkanjem svile, malo ukradeni zbog ljeskanja popodnevnog povjetarca, sladak okus na ramenima prostor i vrijeme sakriveni u bešumno otvorene ladice, samo za njih mjesto, uredno razdvojeni vanjsko, unutarnje i blisko i intiman dodir pažnjom od boja da ne nastanu mrlje nevina čistoća reda prostor i vrijeme sasvim otvorena prostranstva postojanja |
La vie en rose
|
melodije, stari, požutjeli lp-eovi za kojima žudiš u noćima stranih tijela sama u golotinji sobe ugašenog svjetla i tišine okrećeš misli u ritmu gramofona tvoje bake i priželjkuješ sjećanja da te utonu u san zauzvrat isti bijeli pamuk opstaje uz kruh i mlijeko sutrašnjeg jutra. priznati da i drugo sutra postoji? |
katakomba
|
potrebno je par trenutaka, disanje da se navikne na prostor podsjeća na gušenje, samo kratko, ugasi značenja, svedi dah na udah, biti će kao sloboda, koje se ne usuđuješ |
conditionally being
kad se pomaknuo telefon, posve prirodno osjetila sam nelagodu posve prirodno još davno pitala sam je li sve-jedno, sve-je-dno ili svejedno, još davno i ne znam da ću ikada ili neću, ne bih sutra tad netko mora biti lopuža praznine otkucaja jednom bih pogled spremljen je u latici žutog tulipana na ledinama praznim poput papira polka mašte misli zaustavljenih od prolaska kako bih a prozirni poput pare kesica čaja na suhom celofanu snovi i lakoća sjećanja da može bez nezamjenjivosti lako bih ruke ostale uz tijelo da mu posluže mogućnosti tri dana bez vode bez vode sa vodom bih gipkost strujanja zraka između svijeta i prozora, jedan slijed posve slobodan moranja. |
08:40, praznovjerje, sudba?
|
tijelo posustalo od tereta za koje ne zna (znak) orbite planeta skliznute za time out (potreba) intermezzo bez zvuka, za vijanje gudala (kretnja) i tišina, samo kristalna jeka vremena. (odgovor) već znaš. iza usplahirenih zavjesa, podiglo se nebo, visoko i ne priča o koliko je hrabrosti tu. |
VIP lounge, baby :)
susreti me čine da se zamislim. prije njih, poželim Cast Away. poželim Wilsona. a onda shvatim da sam tu. shvatim da su Wilsoni posvuda, izvana i iznutra. svatko je nekome Wilson - ispuhana lopta životnih istina, priča i njen svjedok. tad samo slušanje - slušanje bez predrasuda, bez suda. ocjenjivati je jednako gubiti. jer postavljanjem parametara isključujemo Srce, nadređujući mu ustrojeni Um. a on je svakodnevan, rutinski, logičan. Um je stari pragmatik, nepokolebljivi realist. a mašta svih Wilsona dolazi iz Srca, Srca otvorenog za sve mogućnosti, ishode, okolnosti. Srce otvoreno... prisjećam se ključa svog Srca. velika alatka nepovredivosti, rješenje čelične mašne oko kutijice od žada. spomenik rutinskom opstanku unutar samonametnutih granica ne-bola. spoznaja po vlastitim pravilima. a takve spoznaje nema. Spoznaja, napredak, rast, da bi ostvarili svoj istinski bitak, ne smiju - ne mogu - biti ograničeni. inače ne mogu biti bitak, "to". neranjivost je ograničenje - osjećaja, doživljaja - Spoznaje u konačnosti. a ona nema granica. one su samo zamišljene. providne. konačno poluprazni domovi uvjetovanosti bez simbolike. imaš pravo, granica nema. ili ih barem sve manje ima. *** tu smo, sad. skidam moj svileni veo - sjednimo na njega. uživaj u bockanju žala na goloj koži. uživaj u hladnoći ljetne noći među vlažnim dlanovima. uživaj u nebu koje je sakrilo neku mjesečevu stranu. i uživaj u ovoj ranjivosti - jer kiša je noćas neobično oštra. podsjeća me ne proljeće... ne znam da li bih to ikada primjetila da se nismo sreli, i zato-hvala. i granice će jednom da izblijede od ovog sunca... i onda, onda ću da Spoznam, da narastem... da narastem kao onaj čarobni grah - pa da se popneš na moje čudesno nebo. čuvam ti posebno mjesto - ono jedno sa koje se vidi i druga strana mjeseca. buckle up. |
epilog
|
+++ odustajanje je ponekad korak blize, odustajanje je ponekad korak, odustajem. +++ |
february, interrupted
perem se kroz linije alter ega, zelen je - zeleno je boja mira, mahovine, boja svježine zaustavljam sve druge boje u buffer zoni između svijeta i mene, miješam ih u zeleno za maškare. i da proturim neku misao ovdje nije potrebno kad je sve već negdje drugo rečeno. |
U listopadu će lišće da pada... a do tada:
Sponge-poriferan: from Latin porus "pore" and ferre "to bear" eto. najednostavnija stvar na planeti. sunđer. apsorbira. a postoji li apsorpcijski beskraj? jok. prelijevam se, kapljem na tepih i ostaje samo fleka kao dokaz mog postojanja. pokušavam razlučiti bihevioralne nedosljednosti od njihovih emotivnih korijena i zato proučavam neke temelje, ali netko ih je zakopao duboko, zato kad kod kuće nađeš samo moja stopala kako vire iz neke izdubljene rupe, nemoj da me škakiljaš, sunce ti tvoje, neozbiljno, ovo je JAKO ozbiljna stvar. ha ha ha ha ha samo su tabani neozbiljni. ma skontat ću prije ili poslije. :)) |
nevermind
|
sjedila je u pijesku i gradila kulu. sagradila je kulu. odnijeo ju je val. sjedila je u pijesku - malo bliže moru i gradila kulu. odnijeo ju je val. približila se moru. sad sjedi u moru i gradi kulu. nikad ju neće sagraditi, ali možda će stići do indonezije, samo da ne bude ajkula. (nema aspiracija za nastavak.) |
The sky is the limit: maximum capacity usage
|
istina je dosla na susret: negdje je nastala greska u produkciji. u oci: tvoja sam treca sreca gone wrong. onaj ups. ona omaska. slucajnost. neplanirana procesualna mutacija. buntovnik sa milion presutanih razloga. smotanko sa milion pomirljivih konflikta. ja - tvoja nesavrsena kombinacija dometa savrsenosti, apstrakt tvoje teznje remek djelima. dorian iz tvojih spavacih odaja. utemeljeno nerazumljiva, ograniceno dostupna, svugdje prisutna, regularno odsutna... nesavrsena kombinacija savrsenosti. a trebalo je obratno. moglo je. mogla sam biti netko drugi, mozda bolji, mozda ne. mogla sam biti netko tko ne pozeli svaki dan biti drugaciji. mogla sam, da sam, sta sam... taj je dio bespredmetan. vani je ljeto i sunce. unutra kucka sat i razocaranja. unutra je tezak zrak. vani su pluca veca. znam... znam... nije u tome stvar. mogla bih nastojati progresivno umanjivati svoje pogreske, umjesto da spontano akceleriram do maximuma prema onom prostoru iznad oblaka. ali tamo je uvijek sunce i predivan pogled. sve izgleda kao gigantski slag i mirisi na svjezinu. sve je iznenadenje. cak je i padanje zabavnije, zabavnije od koprcanja s dna na dno iz stega zivog pijeska. dajem si za pravo da biram kako da padam kad propadam. dopusti mi. da, mama. za mene je sve tako jednostavno. svaki zajeb, svaki kliz, svaka omaska, svaki uspjeh. da nije, bila bi u nekoj jos vecoj ludari. cemu? ova je sasvim dobra i lijepo se zabavljamo. ne uznemiravamo susjede, nije nam dosadno, i kujemo planove da se ubuduce izdrzavamo prepricavanjem self-made legendi sa dozom humora. i poukom, naravno... eto ti, savrsenstvo - teorije zasnovane na stvarnosti. bolje ne moze. svatko zezne, mama. neki se pri tom i zabave, i ponekad uspiju ne povuci kuglu sa sobom. uspjela sam. sretna sam da imam mogucnost od svojih gresaka praviti viceve. da ih prepricavam sa hihotom. jer ne mogu vratiti vrijeme, mogu samo zivjeti sa posljedicama. i ma kako se cinilo - zivim. ili barem disem. velikim plucima smijeha u tijelu na pogon iznenadenjima. ... ja ipak mislim da si ti to savrseno napravila. :* |
repetitium est mater studiorum:ja živim na plavom planetu
bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - e- pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, bang bang - - pa opet, opet opet opet opet bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang bang... HEJ! OLA – TO JE GLINA !! eh jebena vam ta vjezba! The cycle repeats itself and try not to vomit if you get dizzy - there's nobody here to clean up. There is NOBODY here. DOBRODOŠLI NA PLAVU PLANETU. ja živim na plavom planetu, trinaest mjeseca sapliću mi se među nogama - i On, On koji se smije kad koračam, kad lebdim i mislim da padam, kad ne znam da razlikujem razlike prostim okom stisnutih zjenica - On tad se smije i uživa _______________________________ konačno učim. svaka funkcionalna siva stanica koju posjedujem radi u tom smjeru (nađi ga). svaki atom mog tijela grči se u vlaknima nauka (može još). svaka cjelina moga bića traži uputstva za the ".quasar riddle". može i u sekundama. _______________________________ On se smije - dok pitam kako da hodam na klizavim stopalima... jer moja su pitanja posve smiješna, već posve prošla. Fast forward the rewind, would you? _______________________________ sami smo, moje tijelo i ja. sami - ISKONSKI sami - a tad radimo što svatko najbolje zna: hajde! – sve je to samo igra! hajde! hajde da najnaj šutimo u skokovima ponad irelevancija u globalnoj shemi stvari, hajde da se utisnemo u prozračnost betona, hajde da budemo matematički savršeni i dokažemo da NIŠTA NIJE NEMOGUĆE- bez dokaza...! (oči uvijek možemo naknadno zatvoriti.) _______________________________ (uvijek cu voliti da plivam uzvodno - HOĆU - voda je melem za moj svijet i pere grlo od riječi zastalih prije glasa, to je VAŽNO.) tek u vodi mogu jednakom lakoćom plutati i potonuti. _______________________________ ---- SCENA SE PREKIDA. RAZLOG: KLAUSTROFOBIJA. mirišljava sol ---- SCENA SE NASTAVLJA _______________________________ ja živim na plavom planetu, on je jako mali i podložan turbulenciji na plavom planetu nitko drugi ne živi, jer je mali i podložan turbulenciji, gravitacija mu je suprotna _______________________________ a sve je OK. iz ogledala vire oči zašiljenih golih kapaka i vrište "sve je OK, sve je OK". jer učimo o noćima, zvijezdama i onom inom. kad smo kidali trepavice za želje i puhali u prste bez opeklina. ali ne puši na jogurt - pojedi ga. poklone donosi Djed Mraz, a ne Sveti Lovro. i nećemo da vodenimo. sve je OK i bas kako treba. mantre i TREBAJU da te ZAMANTRAJU. _______________________________ ja živim na plavom planetu On i ja vezani tisućama nevidljivih zrnaca kozmičkog smijeha kad lebdimo mislim da padamo milijardama prostora između nas i sunca milijardama godina između nas i tla i jos uvijek smo tu! _______________________________ pričali su mi o desetom planetu, navodno je boje naranči, ali ne zna se da li mirisi, daleko je i ne mogu dokazati da postoji prečac. OVA DESETKA PALI SAMO U TEORIJI. _____________________________ odustajanje ponekad korak bliže cilju - korak bliže sebi - odustajanje je ponekad veće od samoga sebe. odbijam se odreći praznovjerja, podaruje mi objašnjenja cijepljena tudjih logika: radite svi šta hoćete, budite sretni i ne zamjerite. logika je i onako podlozna elementarnosti situacije, elementarnosti individue i boli me...za nju. ja živim na plavom planetu plavih fleksija i plavih srca koja se spotiču medju nogama, ovdje čuvamo samo malo lelujavog metana iz nekog drugog svijeta za grejt bum i zeru svjetla, i samo - ali samo AKO, ako zatreba. neki bi to nazvali “crni dani”, ali kod nas je sve plavo. i tako će i da ostane. |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
PAMETNE: i u letu i u boji i naopačke
sve nijanse koje ne primjetimoipak postoje.
***
ako imaš hrabrosti za pitanje, imaj i za odgovor
***
jedino treba odlučiti: mrziti ili ne mrziti cijeli svijet?
***
ja nisam baš za lažni moral; više sam za nemoral.
***
prelako je ovih dana svemir uzeti zaozbiljno, stvarno.
***
jer kada se i posljednje laži obistine, preostat će nam jedino istina.
***
moja prostranstva su moji zatvori.
***
voljeti... dovoljno ili ne?
dovoljno, kako nije. kad nije.
***
opstati! ah, kako zabavan
zadatak.
***
on je čovjek koji će reći:
'ti si kao ocean'.