let u boji naopačke

le ciel pour le monde, tiens-le!

j’ai déja entendu cette histoire
je connais la fin, le milieu, et le commence,
et en train de
regarder les mots passants
sans sonner, sans rester pour un seul moment,
j’ai perdu mes yeux
derriere un morceau du ciel
plein bleu,
bleu, comme je l'ai jamais vu
derriere lui
j'ai rien plus entendu
et tes levres,
ils se movent en silence
comme les vents
estivales

et toi,
tu a cherché aucun réponse dans mon vue
et as pensé que tu étais sűrement trompé,
parce qu'en place de mes yeux
tu as trouvé le ciel d'été,
jovial et bleu,
blue, comme tu l'ai jamais vu.

un miracle, simplement.

Nebo za svijet, uzmi ga!

ova priča, već ispričana,
poznajem sredinu, početak, kraj,
i dok gledam
riječi kako prolaze bez šuma, bez ostanka
makar i na tren,
sakrivam oči u komadu neba,
neba posve plavog,
plavog – kakva ga dosad još nikad nisam vidjela,
i nakon njega
zvuci prestaju da postoje,
i tvoje usne,
samo micanje tišine
nekog ljetnog vjetra

a ti,
tražio si bar odgovor u mojim zjenama,
i misliš da mora da je pogreška,
umjesto mojih očiju
zatekao si nebo jednog ljeta,
vedro i plavo,
plavo - kakva ga dosad još nikada nisi vidio.

čudo, jednostavno.







27.08.2005. subota

- Gukni golube (17) - Misli na drvo - #

<< Arhiva >>