susreti me čine da se zamislim. prije njih, poželim Cast Away. poželim Wilsona. a onda shvatim da sam tu. shvatim da su Wilsoni posvuda, izvana i iznutra. svatko je nekome Wilson - ispuhana lopta životnih istina, priča i njen svjedok. tad samo slušanje - slušanje bez predrasuda, bez suda. ocjenjivati je jednako gubiti. jer postavljanjem parametara isključujemo Srce, nadređujući mu ustrojeni Um. a on je svakodnevan, rutinski, logičan. Um je stari pragmatik, nepokolebljivi realist. a mašta svih Wilsona dolazi iz Srca, Srca otvorenog za sve mogućnosti, ishode, okolnosti. Srce otvoreno...
prisjećam se ključa svog Srca. velika alatka nepovredivosti, rješenje čelične mašne oko kutijice od žada. spomenik rutinskom opstanku unutar samonametnutih granica ne-bola. spoznaja po vlastitim pravilima. a takve spoznaje nema.
Spoznaja, napredak, rast, da bi ostvarili svoj istinski bitak, ne smiju - ne mogu - biti ograničeni. inače ne mogu biti bitak, "to". neranjivost je ograničenje - osjećaja, doživljaja - Spoznaje u konačnosti. a ona nema granica. one su samo zamišljene. providne. konačno poluprazni domovi uvjetovanosti bez simbolike. imaš pravo, granica nema. ili ih barem sve manje ima.
***
tu smo, sad. skidam moj svileni veo - sjednimo na njega. uživaj u bockanju žala na goloj koži. uživaj u hladnoći ljetne noći među vlažnim dlanovima. uživaj u nebu koje je sakrilo neku mjesečevu stranu. i uživaj u ovoj ranjivosti - jer kiša je noćas neobično oštra. podsjeća me ne proljeće...
ne znam da li bih to ikada primjetila da se nismo sreli, i zato-hvala.
i granice će jednom da izblijede od ovog sunca... i onda, onda ću da Spoznam, da narastem... da narastem kao onaj čarobni grah - pa da se popneš na moje čudesno nebo. čuvam ti posebno mjesto - ono jedno sa koje se vidi i druga strana mjeseca.
buckle up.
Post je objavljen 21.08.2005. u 08:10 sati.